Sarrazin Buchvorstellung

Dvorana u kojoj nekadašnji berlinski senator za financije i sadašnji član uprave Njemačke savezne banke, 65-godišnji Thilo Sarrazin predstavlja svoju knjigu "Njemačka ukida samu sebe" prepuna je novinara. Dugo se ništa ne može čuti od škljocanja foto-aparata i zujanja kamera. Stol za kojim Sarrazin sjedi okružen je mikrofonima, šali se s novinarima - očigledno uživa u pažnji koja mu se posvećuje. A i ima razloga za zadovoljstvo: marketinška strategija njegove izdavačke kuće pokazala se izuzetno uspješnom, knjiga je hit i prije nego se pojavila u knjižarama.

Ova scena je i simbolična: Sarrazin na vjetrometini kritike i zanimanja novinara, sam sa svojom knjigom protiv svih, neustrašiv, sa smješkom na usnama. To je slika koju on i njegovi agenti za promociju već danima pokušavaju nametnuti u javnosti - tu je neustrašivi borac za istinu i slobodu misli, tu je ozbiljan građanin koji je zabrinut nad budučnošću svoje zemlje, tu je autor koji ima hrabrosti izreći neugodne teze i potkrijepiti ih neoborivim statističkim podacima.

Narod u opasnosti

Čitav marketinški diskurs promocije Sarrazina, njegovih teza i, naravno, njegove knjige, zasniva se na stiliziranju ovog člana uprave Njemačke središnje banke kao neustrašivog građanina koji "drastičnim riječima izgovara gorku istinu", kako je to opisala Necla Kelek, njemačko-turska kritičarka islama. Sarrazina brine opasnost koja Njemačkoj navodno prijeti od muslimana koji su već u zemlji, te onih koji će tu tek biti rođeni ili će se doseliti.

Sarrazin kaže: zlatno doba je prošlo, njemački narod i njemačka kultura se nalaze na putu u propast. U doglednoj budućnosti će ih preplaviti i po broju preteći muslimani koji su neobrazovani, natprosječno česti primaoci socijalne pomoći i skloniji kriminalu nego "Nijemci". Oni osim toga rađaju više djece i religiozniji su od ostatka društva.

Stare teme - novo ruho

Teme koje Sarrazin obrađuje nisu nove i odavno su u čitavom društvu prepoznate kao izuzetno važne. Pitanje integracije je jedno od središnjih pitanja kojima se bavi ne samo ova sadašnja vlada, već kojima se bavila i ona prethodna, a pritom se posebna pažnja posvećuje upravo problematici integracije migranata muslimanskog podrijetla. Uostalom većina podataka na koje se Sarrazin poziva potječe upravo iz studija koje su izrađene po nalogu Vlade ili nekog od saveznih ministarstava.

Na sljedećoj stranici: Smišljena provokacija

Sarrazin međutim vješto miješa žestoku retoriku, poluistine i nategnute interpretacije s konkretnim podacima. Njegov ton je pseudoznanstven, u knjizi se koriste mnoge brojke koje su ili iz nepoznatih izvora, ili su izvađene iz konteksta. Tako primjerice Sarrazin rado interpretirajući statistike govori o muslimanima, mada za to nema stvarne osnove. U izviješćima Saveznog ureda za statistiku jednako kao i u brojnim izvješćima koja se bave migrantima i strancima ne postoje podaci o njihovoj religijskoj pripadnosti - prikupljanje podataka o religioznoj pripadnosti ispitanika u statističke svrhe je uglavnom zabranjeno na osnovu propisa o zaštiti osobnih podataka. Što čini Sarrazin: on zbraja migrante podrijetlom iz Turske, Bosne i Hercegovine, Bliskog Istoka ili nekih azijskih zemalja i proglašava ih "muslimanskim migrantima" koji još uz to navodno čine i neku homogenu grupu.

Smišljena provokacija

Sarrazinova taktika je uspješna. Teze iznešene u knjizi tema su kojom se bave gotovo svi mediji u zemlji - rijetko će se pronaći novina, radio ili televizijska stanica koja nije barem malim izvješćem popratila aktuelnu raspravu. Istovremeno je knjiga postala bestseller još i prije pojavljivanja u prodavaonicama: tvrtka za internetske narudžbe Amazon objavio je da se knjiga nalazi na vrhu njihove top-liste već samo po broju predbilježbi. A berlinski list Berliner Morgenpost javlja da je u tamošnjim knjižarama knjiga rasprodana - već prvog dana prodaje.

Tu ništa ne pomaže što brojni stručnjaci za pitanja migracije i integracije stranaca u njemačko društvo samo odmahuju glavom kada im se spomene Sarrazin. Tako primjerice Klaus J. Bade, predsjednik Vijeća stručnjaka Zaklade za integraciju i migraciju naziva Sarrazina "polemičarem koji stalno iznova ponavlja svoje zastarjele teze koje godinama zaostaju za suvremenim istraživanjima". A berlinski senator za integraciju Günter Piening smatra da je klima za razgovor ovom knjigom zatorvana. Ali Sarrazinu čini se i nije bila namjera da potakne argumentiranu raspravu o problemimam integracije stranaca - knjiga polarizira i onemogućava produktivnu diskusiju još i prije izlaska iz tiska.

Autor: Heiner Kiesel/Z. Arbutina

Odg. ur.: N.Kreizer