Provjera činjenica: Što mogu učiniti za zaštitu klime? | Politika | DW | 01.07.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Zaštita klime

Provjera činjenica: Što mogu učiniti za zaštitu klime?

Manje letjeti zrakoplovom, jesti manje mesa, manje voziti auto. Može li odustajanje pojedinca od nekih stvari dati doprinos globalnoj zaštiti klime? Kako stvari stoje između individualne nemoći i kolektivne snage.

Ilustracija pokazuje neke od zagađivača okoliša

Ima li smisla odricanje pojedinca radi zaštite klime?

Kina i Sjedinjene Američke Države su prema datoteci Europske unije EDGAR (Emissions Database on Global Atmospheric Research) najveći zagađivači atmosfere ugljičnim dioksidom. S obzirom na tu činjenicu mnogi ljudi ne samo u Njemačkoj pitaju se ima li u takvim okolnostima uopće smisla odricati se nečega i smanjivati izlučivanje ugljičnog dioksida.

Potsdamski istraživač klime Stefan Rahmstorf, član znanstvenog vijeća prosvjetiteljske platforme „klimafakten.de", te argumente koji se često čuju smatra nelogičnim. „Jasno je da bi čovjek mogao svijet podijeliti u pedeset skupina, od kojih svaka izaziva dva posto izlučivanja – može li se onda iz toga zaključiti da nitko ne treba ništa poduzimati?" – pita on u blogu znanstvenog medija Spektrum.

Ekološki otisak

Ako se radi o osobnom doprinosu onda ima smisla uspoređivati emisiju CO2 po glavi stanovnika. U tomu je SAD 2019. bio daleko na prvom mjestu s 15,52 tone po glavi stanovnika. U Kini je ta vrijednost iznosila 8,12 tona, a u Njemačkoj 8,5 tona. Prosjek čitavoga svijeta iznosi malo ispod pet tona po glavi stanovnika.

Ta tendencija se pokazuje i kod ekološkog otiska po osobi. Tom mjerom se izračunava kolika površina je potrebna jednom čovjeku da bi pokrio svoje potrebe za resursima.

Klimatski otisak za neke zemlje u svijetu

Klimatski otisak za neke zemlje u svijetu

Kriteriji su među ostalim podrijetlo i vrsta hrane koju se troši, mobilnost i uvjeti proizvodnje konzumnih dobara. U SAD-u je to prosječno osam hektara po stanovniku, u Njemačkoj 4,7 hektara, u Kini 3,7 hektara.

Usporedba Njemačke, Kine i SAD-a pokazuje da nizak individualni ekološki otisak ne može biti argument da se mjere za zaštitu klime prepusti drugima. Jer, možda 11,5 milijardi tona štetnih plinova koje izlučuje Kina ne izgleda puno ako se uzme u obzir broj stanovnika te zemlje. Ali, u apsolutnim brojkama je Kina prema EDGAR-u najveći zagađivač plinovima koji izazivaju efekt staklenika, ona emitira više nego dvostruko više štetnih plinova od SAD-a (5,1 milijardu tona).

Svi imaju obvezu

Ipak, ne može se samo na njih svaliti obveza djelovanja. Portal klimafakten.de je izračunao: „Čak i kad Kina i SAD od danas ne bi emitirali ni jedne tone ugljičnog dioksida, emisija u ostatku svijeta bi bila toliko velika da bi do 2050. ukupna emisija bila veća nego što je dopušteno kako bi se postiglo cilj od maksimalnog zagrijavanja od 1,5 stupanj."

Više od polovice godišnjih emisija dolazi iz ostalih zemalja. Zaključak ovog portala zato glasi: „Svi moraju sudjelovati."

Udio privatnih kućanstava

S obzirom na veliko izlučivanje CO2 po glavi stanovnika u Njemačkoj pitanje osobnog trošenja resursa dobiva i na političkom značenju. Jer, od ukupno 740 milijuna tona emitiranih štetnih plinova za klimu 2020. godine oko 90 milijuna tona potječe iz privatnih kućanstava. U to su uključeni primjerice grijanje, kuhanje i struja za tehničke aparate.

Razvitak temperature na Zemlji do 2030.

Razvitak temperature na Zemlji do 2030., ovisno o izlučivanju CO2: današnja politika (crveno), granica 2 stupnja (plavo), granica 1,5 stupanj (svijetlo plavo)

Da bi se postiglo zacrtane ciljeve o zaštiti klime ovaj sektor ima važnu ulogu, kao i promet, na koji je prošle godine otpalo 146 milijuna tona štetnih plinova (oko 20 posto). Najveći zagađivač je i dalje energetika s 221 milijun tona.

U Njemačkoj ima puno inicijativa koje potiču potrošače da smanje potrošnju energije. Najvažnije u tomu je CO2-računalo Savezne ustanove za zaštitu okoliša.

Konzumiranje mesa i letovi

Na temelju toga je jedna ekipa s Tehničkog brandenburškog sveučilišta izračunala da bi u zgradama moglo biti ušteđeno šest posto energije za grijanje kad bi se temperaturu u stanovima smanjilo za jedan stupanj.

I kod potrošnje struje u privatnim kućanstvima postoji još velik potencijal štednje. Po navodima Saveznom ministarstva za zaštitu okoliša u cijeloj zemlji bi moglo biti smanjeno godišnje izlučivanje CO2 za oko 15 milijuna tona, a to znači i uštedu od oko 10 milijardi eura, ako bi se osobna potrošnja svjesno smanjila.

Još jedno područje na kojem bi pojedinac mogao dati svoj doprinos zaštiti klime je promet koji je prošle godine emitirao 146 milijuna tona štetnih plinova. Po navodima Tehničkog sveučilišta jedan let od Frankfurta na Kanarske otoke i natrag izlučuje toliko štetnih plinova koliko vožnja automobila tijekom cijele godine.

Važno je i područje prehrane. Kad bi Nijemci svoju godišnju potrošnju mesa smanjili s 88 kilograma na 46 kilograma po osobi, to bi smanjilo izlučivanje CO2 s 15 milijuna tona na oko osam milijuna tona. To je izračunalo Njemačko društvo za prehranu i objavilo u svom „Atlasu mesa 2021".

Infografika Gdje se koliko mesa jede prosječno po glavi stanovnika u godini dana

Gdje se koliko mesa jede prosječno po glavi stanovnika u godini dana

Nemoć pojedinca

Pomažu li dakle odustajanje od mesa i vožnje automobilom u borbi za održivost klime? Doprinos svakog pojedinca je važan i ne može se umanjiti ukazivanjem na najveće zagađivače.

Ipak, individualne mjere tek u određenom političkom kontekstu pokazuju djelovanje koje bi moglo voditi stvarnoj promjeni. „Koje proizvode pojedinac svjesno ne kupuje to se često ne registrira", kaže Robbie Andrew, znanstvenik na institutu za istraživanje klime CICERO u Norveškoj u razgovoru za DW. Najdjelotvornije je uvjeriti političare na vlasti da je to važna tema za društvo. Zato su presudni pokreti kao što je „Fridays for Future".

Za osnivača i predsjednika mreže "Global Footprint Network" Mathisa Wackernagela je zaštita klime vlastita zaštita. „Čekanje na Kinu ili SAD ne pomaže", kaže on u razgovoru za DW. „Bolje je vlastiti čamac prilagoditi klimi i time povećati vlastite izglede za budućnost."

Ilustracija: Marc Löricke

Preporuka uredništva