Propali muzičar i obožavatelj ženskog kulta

Pjesma “All I Believe” bila je jedan od prvih, brojnih pokušaja Dana Browna da se afirmira na pop-sceni. No, to mu nije uspjelo jer se nije ponašao onako kako je tržište zahtijevalo, tvrdi autorica njegove biografije Lisa Rogak: “Moras izaći u javnost i privući pažnju na svoj prvi CD. On to nije htio. Htio je da njegova glazba govori sama za sebe. Zatim, treba svirati na pozornici. Ni to mu se nije sviđalo. Ni danas se ne osjeća dobro pod svjetlima pozornice.”
Muzička mu karijera, dakle, nije uspjela, ali život u umjetničkim krugovima Los Angelesa inspirirao ga je da u nekoliko dana napiše djelo „187 muškaraca koje biste trebali zaobići u širokom luku”. Kako ga je sam definirao, “priručnik je to preživljavanja za ženu beznadežno otriježnjenu u ljubavnim pitanjima”. To je bila prva knjiga Dana Browna. Ni ona mu nije donijela uspjeh i slavu, ali nastavio je pisati.

Marketinško istraživanje kao rješenje

Nakon tri prilično neuspješna romana uložio je puno napora u jedno marketinško istraživanje: što prolazi na knjižnom tržištu, a što ne? Rezultat tog istraživanja bio je “Da Vincijev kod” – roman s gotovo 50 milijuna prodanih primjeraka preveden na 44 jezika. Uspješno je odolio kritikama zbog plagijata, preživio napade strogo konzervativnih organizacija poput Opusa Deia i katoličkih radikala. Dan Brown i čitavu prašinu oko svoje knjige na rijetkim nastupima u javnosti komentira riječima: “Jedan vrlo mudri britanski svećenik nedavno je napisao: kršćanska teologija preživjela je Galilijeve i Darwinove spise, preživjet će sigurno i one jednog romanopisca iz New Hampshirea”.

Meditacije s glavom na dolje

Brown živi sa svojom suprugom Blythe u Exeteru, svom rodnom mjestu u američkoj saveznoj zemlji New Hampshireu. Mirno i povučeno, bez djece, studirajući i pišući u tišini svog doma. Iz vremena kada je morao spajati pisanje i dva učiteljska posla potječe navika da ustaje u 4 ujutro i počinje pisati. Navodno i danas ima isti ritam: "Uvijek radim sat i pol vremena, onda radim sklekove i vjezbe za trbušnjake. Poznato je da se ponekad prikačim na posebne cipele i visim neko vrijeme naopačke, s nogama na plafonu i glavom prema dolje. Možda sam lud, ali vjerujem da tako bolje mislim,” kaže Brown.
Trenutno razmišlja o svojoj novoj knjizi čija je radnja smještena u Washington: “Samo ću ovoliko odati: nije riječ o političkom trileru, opet se radi o slikovnoj simbolici, umjetnosti I povijesnim tajnama.”
Taj recept je, kako je poznato, do sada dobro funkcionirao. Možda će se ponovno raditi o Brownovoj omiljenoj temi, iako on misli da je puno ljudi u “Da Vincijevom kodu” uopće nije razumjelo: “Do prije 2 000 godina živjeli smo u svijetu bogova i božica. A danas imamo samo bogove. U mnogim kulturama se ženama oduzela njihova duhovna moć i naše filozofije kojima dominira muški rod iza sebe imaju dugu povijest punu nasilja I krvi. Do današnjih dana.”
Dan Brown je od svoje prve knjige “187 muškaraca koje treba zaobići u širokom luku” do “oduzete duhovne moći žena” napravio velike napretke što se tiče ženske tematike, a bogme i što se tiče broja prodanih knjiga.