Privilegije za cijepljene? Osnovna prava nisu privilegije! | Politika | DW | 27.07.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

osobni stav

Privilegije za cijepljene? Osnovna prava nisu privilegije!

Od početka cijepljenja protiv korone u Njemačkoj raspravlja se o pitanju: što nakon cjepiva? Novinar DW-a Christoph Strack postavlja pitanje: može li država cijepljenima ograničavati život tamo gdje to nije nužno?

Demonstracije protiv koronski mjera u Stuttagrtu

Demonstracije protiv koronski mjera u Stuttagrtu

U trenutku u kojem je počela rasprava o ograničenjima za cijuepljene počela je i kontradiskusija: smije li država diskriminirati necijepljene? Spor postaje sve žešći.

Pri tome je odgovor jasan: država ne smije ograničavati osnovna prava onih koji su u potpunosti cijepljeni više nego što je nužno. Radi se o osnovnim pravima, ne o privilegijama.

A od trenutka kada je svatko dobio mogućnost cijepiti se, država može nametnuti mjere samo onima koji se odbijaju cijepiti. Pri tome država, naravno, maloljetnima koji (još) nisu cijepljeni i zbog toga ne mogu biti zaštićeni, mora pokazati put (i ispuniti svoju obvezu da ih zaštiti), na primjer, hitnom ugradnjom filtera za zrak u školske zgrade, jer su tu savezne pokrajine kao nadležne instance zakazale. Slično važi i za odrasle koji ne mogu biti cijepljeni iz medicinskih razloga.

Christoph Strack, novinar DW-a

Christoph Strack, novinar DW-a

Međunarodne usporedbe

Ova tema postaje izazov u svim zemljama. Francuska i Italija rade na pravilima za cijepljene i necijepljene, u SAD imunolog Anthony Fauci već govori o prijetećem novom valu korone s do 4000 mrtvih na dan i upozorava na opasnost od „pandemije necijepljenih" – jer je premalo ljudi u zemlji cijepljeno.

Tu se radi o slobodama u smislu osnovnih prava – i o nužnim obzirima. To se posebno vidi po sve većem broju zemalja u kojima se vodi diskusija o obvezi cijepljenja za medicinsko osoblje – ili je ona već uvedena. Spomenimo Italiju, Francusku, Englesku, Mađarsku i Grčku. To što medicinskog osoblja koje se ne želi cijepiti ima najviše – i previše – tamo gdje su desničarski populisti i teoretičari zavjere posebno jaki, govori nešto o motivima mnogih kritičara.

Pravila za medicinsko osoblje pokazuju te međuzavisnosti. To osoblje je u vrlo tijesnom kontaktu s ljudima, i to baš s ugroženim ljudima. Upravo zato je s pravom kampanja cijepljenja najprije započela s onima koji rade u klinikama i domovima.

Pravna dilema

Već postoje prijedlozi kako bi moglo izgledati razlikovanje cijepljenih i necijepljenih na fakultetima. Cijepljeni bi primjerice mogli sudjelovati takozvanim hibridnim predavanjima, a necijepljeni samo preko "Zooma". Obje grupe bi tako pratile predavanja. Tu ne postoji obveza ravnopravnog tretmana. Prema tome, zašto da ne?

Pri svemu tome je jasno: država nikome ne može zabraniti osnovne načine sudjelovanja u društvenom životu. Ali, u pandemiji, u okviru nužnog, svakome se mogu nametnuti obveze: nošenje maske prilikom kupovine ili u sredstvima javnog gradskog prijevoza. Takve stvari onda mogu važiti – za sve.

Put do državne obveze cijepljenja bi bio pravno duži, i kao što je to uvijek slučaj s pravnim sporovima – nepregledniji. Privatne firme, međutim, već mogu djelovati dosljednije: svaki organizator koncerta, svaki ugostitelj, svaki hotel i zabavni park bi – dok god ne pretenzira na monopol – mogao tražiti potvrdu o cijepljenju. U slučaju dvojbi, to moraju rješavati sudovi. Ali nitko ne može obvezati jednog ugostitelja da u svom kafiću ili restorani u zatvorenom prostoru uslužuje necijepljene osobe.

Moralno pitanje?

Onaj tko cijepljenje vidi u carstvu proizvoljnosti, uklanja sjećanje na veoma ozbiljne faze pandemije: na – stvarno ili prijeteće – preopterećenje medicinskog sustava u mnogim zemljama, pa sve do kolapsa struktura, do posljedica koje se mogu očekivati po mladu generaciju, o kojoj neki već govore kao o „izgubljenoj generaciji", pa i rastuće socijalne i ekonomske ppromjene.

Protesti protiv uvođenja obveznog cijepljenja u Francuskoj

Protesti protiv uvođenja obveznog cijepljenja u Francuskoj

Jasno je: sve to govori u prilog moralne obveze cijepljenja. Političari ponekad govore previše i prebrzo da bi bili u stanju razlikovati etičke zahtijeve i zakonsku obvezu cijepljenja ili drugima omogućili da to razlikuju.

Zasad važi: ako cijepljeni u dijelovima društvenog života budu slobodnije tretirani, to će se moći i moralno obrazložiti.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android