Prisilno hranjenje zatočenika

Britanac Clive Stafford Smith već je 30 godina odvjetnik za ljudska prava, od 2001. brani zatočenike u Guantanamu. On trenutno zastupa 15 zatvorenika i kaže da su mu njegovi klijenti ispričali da je trenutno čak 130 osoba u štrajku glađu, a neki od njih čak i duže od tri mjeseca. Ukoliko je to istina, to znači da štrajk glađu prakticira velika većina zatočenika.

Stafford Smith u intervjuu za DW tvrdi da čuvari štrajkače hrane prisilno, preko sondi koje im uvlače u nos, što je iznimno brutalan i bolan proces. To je praksa poznata iz ranijih vremena, još od 2006., kada je zabilježen prvi štrajk glađu u Guantanamu. Tada su zatvorske vlasti koristile crijeva promjera osam milimetara koja su zatvorenici stalno imali u nosu. Sada je postupak još brutalniji, crijeva se uklanja nakon svakog prisilnog "obroka" i onda ih se ponovo instalira – što cijeli proces čini još bolnijim. Stafford Smith potvrdio nam je da je od zatvorenika čuo da se sada koriste deblja crijeva nego ranije – promjera 10 milimetara.

Greškom u zatvoru

Odvjetnik za DW priča o svojim dojmovima nakon prvog odlaska u Guantanamo: „Otišao sam tamo uvjeren da ću upoznati ljude koji su se borili u Afganistanu. Donald Rumsfeld (bivši ministar obrane SAD-a) rekao je tada da su svi zatvorenici uhićeni u ratnoj zoni, i da su to najgori teroristi na svijetu." Iako je pretpostavljao da sigurno ima onih koji su se tamo našli greškom, odvjetnik nije mogao vjerovati da se radi o tolikom broju slučajeva, kako je kazao u intervjuu.

„Prvi zatvorenik kojeg sam upoznao je bio Moazzam Begg. On je prilično nizak čovjek, vrlo dobro govori britanski engleski, i terorista je koliko sam to i ja. To mi je stvarno otvorilo oči. Do sada sam zastupao oko 80 zatočenika u Guantanamu, oko deset posto od ukupnog broja osoba koje su se tamo našle. I ustanovio sam da je zaista teško naći ljude koji su stvarno umiješani u terorizam. Mnogi su zbog toga i oslobođeni optužbi, ali su ipak još uvijek u zatvoru. To je za njih užasno psihičko opterećenje. Čini se da pravosuđe negdje zakazalo.“

Clive Stafford Smith dodaje da nijedan od prvih 500 zatvorenika koji su oslobođeni i zaista pušteni na slobodu, nije oslobođen po sudskom nalogu. Oni su samo pušteni jer su odvjetnici saznali pravu istinu o njima i o razlozima zašto su zatvoreni. „Jedan moj prijatelj je svojedobno rekao: jedini razlog zašto Guantanamo uopće postoji, je želja administracije u Washingtonu koja američkom narodu hoće pokazati da se protiv terorizma nešto radi“, rezimira Stafford Smith.