Predolujno doba na Crnom moru | Politika | DW | 30.11.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Predolujno doba na Crnom moru

Crno more nije samo opasni teren za Rusiju i Ukrajinu. Ovo more je i dodirna točka između NATO-a i Rusije.

Crno more geostrateški gledano sve donedavno uglavnom nije bilo posebno interesantno. Sve do  2014. godine nakon ruske aneksije Krima. Putin je jednostavno poništio odluku šefa Komunističke partije Sovjetskog Saveza (KPSS) Nikite Hruščova iz 1954. godine o poklanjanju tog poluotoka Ukrajini. Od tada se Krim pretvara u "nosač zrakoplova” za ruske interese na jugoistočnom krilu NATO-a.

Jer Rusija stvara činjenice u i na Crnom moru. Samo na Krimu Moskva ima oko 28.000 stacioniranih vojnika. Vojni proračun je u posljednjih deset godina gotovo udvostručen. Mini-flota Ukrajine, čije su luke na Azovskom moru, našla se u Putinovom obruču. Još od 2008. godine, utvrdila je Zaklada znanost i politika iz Berlina, sustavno se radi na jačanju vojne nazočnosti u toj regiji. Vojni distrikt „Zapad" je prije svega na Crnom moru teren za naoružavanje.

Novim podmornicama i fregatama, koje su opremljene raketama dugog dometa, rusko naoružavanje na Crnom moru predstavlja otvoreno pokazivanje snage susjednim članicama NATO-a.

Crno more - rusko jezero?

Naročito pikantan je potencijalan krizni scenarij crnomorske regije s pogledom na Bugarsku i Rumunjsku. Njihova obala je bila dugo vremena zanemareno jugoistočno krilo Sjevernoatlantskog saveza.

Mnogo prije aneksije Krima Rumunjska je upozoravala kako ne treba dozvoliti da Crno more postane „rusko jezero". Bukurešt je tražio veću nazočnost NATO-a na licu mjesta – uključujući i multinacionalni mornarički savez.

Bugarska je to odlučno odbijala. Još uvijek su previše jake emocionalne i kulturne veze s „majčicom Rusijom". Slaba točka alijanse. Naročito zato što je Sofija još uvijek upućena na vojne rezerve iz sovjetskog naslijeđa. Stare sustave protuzračne obrane ruska vojska dobro poznaje – prije svega njihove nedostatke. Zahtjev Donalda Trumpa da zemlje članice NATO-a same više učine za vlastitu obranu u međuvremenu u Bugarskoj pokazuje rezultate. Premijer Bojko Borisov je ljetos najavio modernizaciju vojnih snaga u vrijednosti od jedne do dvije milijarde eura.

Infografik Karte stationierte russsische Truppen am schwarzen Meer EN

Razmještaj ruskih postrojbi oko Crnog mora

Rusi i Turci – suradnja dva faktora moći

Ahilova peta NATO-a na njegovom jugoistočnom krilu postaje jasna tek kada se baci pogled na Tursku. Erdoganovo uvjerenje, koje se potvrđuje iz godine u godinu, da Zapad iako ne namjerava u potpunosti prihvatiti Tursku, još više potvrđuje i rezerviranost predsjednika SAD-a prema Erdoganu i obrnuto. Već dugo Ankara traži svoju gospodarsku i sigurnosno-političku budućnost na Istoku. Upravo je Moskva turskoj vojsci prodala antiraketne sustave S400. Skandal unutar NATO-a koji baca sumnju na odanost Turaka vojnom savezu.

Turska mornarica – naročito podmornička flota – je i pored naoružavanja Rusa na Krimu i dalje nadmoćna u odnosu na Putinovu vojsku, ali sigurnosno-politički je upadljivo defanzivna. Rusija nije potencijalni neprijatelj, već više partner. To najbolje pokazuje Erdoganov posjeta Putinu nakon rušenja ruskog vojnog aviona iznad Sirije, kada se ispričao za taj slučaj, obećavši žrtvama velikodušnu odštetu.

Oni nisu pravi prijatelji, ali prošla su vremena kada su u 19. stoljeću Rusi i Turci vodili više ratova na području Crnog mora.

I uvijek iznova - plin

To je prije svega zbog zajedničkih gospodarskih interesa sjeverno i južno od mora. Jer ekonomski je Ankara bliža Rusiji nego što je to NATO-u i EU-u po volji. "Turkstream" će krajem 2019. početi s radom, to su prošli tjedan dogovorili Putin i Erdogan. Onda će plin teći posred Crnog mora i zaobilaziti Ukrajinu. U državnoj blagajni u Kijevu će tada izostati velike tranzitne takse – time će ruski gospodarski stisak postati još jači.

Od toga bi mogle profitirati Bugarska, Srbija, Mađarska i Slovačka, koje bi onda, od 2020. godine plin s Bospora dalje prebacivale prema središnjoj Europi – o tome se još pregovora. I to slabi jugoistočno krilo NATO-a.

NATO Standing Maritime Group in Bulgarien (picture-alliance/NurPhoto/Impact Press Group/P. Petrov)

NATO-ova mornarica u Bugarskoj

Ukrajina: izolirana ili slaba

Ukrajina će iz svega toga izaći oslabljena. Porošenkova vlada od EU-a i NATO-a ne može očekivati više od solidarnosti. Njegov zahtjev da njemačka kancelarka Angela Merkel pošalje ratne brodove pred poluotok Krim teško će biti realiziran. Ukrajina nije članica NATO-a i alijansi se ne žuri s primanjem u svoje redove te zemlje visokog rizika. Ukrajina, vojno angažirana u Donbasu i oslabljena gubitkom Krima, do daljnjega ostaje izolirana na Istoku. Iako su akcije Rusije na Krimu i sada na Azovskom moru bile suprotne međunarodnom pravu, Ukrajina je vojno preslaba da bi se mogla izboriti za svoje pravo.

Na rubu EU-a: bez zajedničkog kulturnog prostora

Područje oko Crnog mora – za razliku od Mediterana ili Baltika – nije povijesno-kulturno homogeno. Za vrijeme Hladnog rata tu je prolazila granica između Istoka i Zapada. Danas se doslovce usred otvorenog mora susreću tri sile: Rusija, Turska i Zapad. I opet se ne radi o harmonizaciji, već o stabilizaciji utjecajnih zona. Polazna točka za sukobe.

Kada se 4. i 5. prosinca u Bruxellesu sastanu ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO-a, sukob na Crnom moru će biti jedna od tema. Teško da će odgovor na ruski „prodor" na jugoistočno krilo NATO-a biti konkretniji od povećanja „nazočnosti" NATO-ovih mornaričkih snaga na Crnom moru.

 

Preporuka uredništva