Pravoslavni kršćani se nadaju mirnom Božiću u Lalibeli
6. siječnja 2022
U zračnoj luci Lalibela radi se na obnovi. Kada su pobunjenici iz Pokreta za neovisnost Tigraja (TPLF) početkom prosinca zauzeli hodočasnička mjesta u sjevernoj Etiopiji, opustošili su i zračnu luku.
Nakon što su vladine trupe ponovo zauzele taj teritorij, rodila se i nada za desetke tisuća vjernika koji su narednih tjedana htjeli doputovati iz dijaspore. Jer, predstoje dva važna blagdana za etiopske pravoslavce: Božić 7. siječnja i krštenje Isusa Krista, odnosno Bogojavljenje 19. siječnja. „Religija je za pravoslavne kršćane kao eliksir života i zbog toga ovakva hodočasnička mjesta igraju veliku ulogu", kaže pastor Joachim Hempel. On je između 2018. i 2019. vodio pastirski ured njemačke Evangelističke crkve u etiopskom glavnom gradu Adis Abebi. Također je nekoliko puta boravio na studijskim putovanjima u Lalibeli.
Mnogi hodočasnici će u Lalibelu stići automobilom ili čak pješice; ponekad putovanje traje danima po uništenim putevima. Više od godinu dana su trajale borbe između pripadnika TPLF-a i vladinih postrojbi premijera Abija Ahmeda. Ahmed je došao na vlast 2018. s obećanjem da će reformirati Etiopiju.
On je razvlastio TPLF koji je 25 godina dominirao u zemlji. Konstantne borbe koje traju od studenoga 2020. gurnule su zemlju u duboku krizu.
Lalibela je već dva puta padala u ruke pobunjenika i onda ponovo u ruke vladinih trupa. „To je mjesto od ogromne simbolične važnosti za kompletno stanovništvo Etiopije, i onaj tko tamo ima primat sebi je osigurao barem medijsku pažnju", kaže Joachim Hempel u razgovoru za DW. Politički analitičar Asfa-Vosen Aserate se slaže da Lalibela nikada nije bila direktno uključena u sukob. „Tu ne postoji vojni razlog, već propagandni."
Uklesan u stijene
Grad Lalibela sa svojih 3.500 stanovnika skriven je u brdima u regiji Amhara, na granici s Tigrajem, regijom iz koje potječu pobunjenici. Amhara je poznata po svojim monolitnim crkvama, sagrađenima po nalogu kralja Gebre Maskala Lalibele, odnosno svetog Lalibele. Posebnost ovih crkava je to što su uklesane direktno u vulkanske stijene.
Najpoznatija je Bet Giorgis, crkva Svetog Jurja, koja je uklesana u stijene 13 metara duboko u obliku križa. Prije pandemije koronavirusa ovdje je godišnje dolazilo između 40.000 i 50.000 hodočasnika. Posjetitelji se dive jedinstvenim crkvama, koje se od 1978. nalaze na listi Svjetske baštine UNESCO-a.
„Lalibela je nastala kao „kompenzacija" za pobožne etiopske kršćane, kako bi zamijenila hodočašće u Jeruzalem hodočašćem u Lalibelu“; kaže pastor Hempel. Jer, Jeruzalem je 1187. osvojio islamski vladar Saladin, a duhovni centar kršćanstva postao dio muslimanskog svijeta. I u pograničnim oblastima Etiopije u to je vrijeme islam igrao važnu ulogu. Kao u Aksumskom carstvu, kasnoj antičkoj državi koja se prostirala na današnjem teritoriju Eritreje, dijelu Etiopije, Sudana i Jemena. Njegov glavni grad Aksum, koji se nalazio u današnjem Tigraju, bio je sve do raspada carstva kršćanski centar Etiopije. Tu je onda nastala Lalibela.
Ovo mjesto ne privlači samo kršćane i turiste, nego i znanstvenike. „Mnoge zlatne freske na stijenama i unutrašnjosti glavne crkve, kao što je raspeće Kristovo, su istinski jedinstvene. Još uvijek vidite boje", oduševljeno priča Marco Vigano, osnivač i koordinator dvije nevladine organizacije koje se bave istraživanjem i upravljanjem prirodnim i kulturnim nasljeđem.
Teške povrede ljudskih prava
Kada su u Lalibelu umarširali pobunjenici, opljačkali su kuće i hotele i počinili ratne zločine: od silovanja do ubojstava. Mnogi stanovnici su izbjegli u Bahir Dar, glavni grad regije Amhar ili u Adis Abebu, priča turistički vodič Marco Degasper. No pobunjenici nisu dirali monolitne crkve. One su ostale netaknute. To potvrđuje i Lazare Eloundou Assomo, direktor Centra svjetske baštine UNESCO-a i dodaje: „I zaista se čitava međunarodna zajednica mobilizirala kako bi doprinijela očuvanju ovog lokaliteta." „Sve ćemo učiniti da Etiopljanke i Etiopljani i dalje imaju međunarodnu podršku za zajednički rad na očuvanju ovog lokaliteta", dodaje Lazare Eloundou Assomo.
U Lalibelu se polako vraćaju i izbjeglice. Nadaju se da će obnoviti infrastrukturu, kako bi mogli primiti vjernike za pravoslavni Božić. Međutim, turistički vodič Degasper, koji je u stalnom kontaktu s kolegama u regiji, kaže kako tamo još uvijek nema struje i vode.
No građani Lalibele se ne trebaju plašiti novog izbijanja nasilja, smatra etiopski politički analitičar Asfa-Vosen Aserate. „Sva područja koja je do sada držao TPLF u regiji Amhara su sada oslobođena."
Ljudi u Lalibeli pak čine sve kako bi hodočasnička mjesta ponovo učinili onakvima kakva su bila: mjestima mira, vjere i nade.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu