Prštat će iskre

U Arceloru strahuju za sudbinu 94 tisuće ljudi u 60 zemalja koji rade za tog čeličnog diva nastalog prije četiri godine fuzijom francuskog Usinora, luksemburškog Afbeda i španjolske Aceralije. Direktor Arcelora Guy Dollé tvrdi kako su Mittal i koncern koji on vodi potpuno različiti – kruške i jabuke ne mogu skupa, naglašava on i uvjerava kako dioničari Arcelora moraju odbiti ponudu Lakshmija Mittala: «Ponuda Mittal Steela daleko je ispod stvarne vrijednosti Arcelora. Fuzija dva toliko različita poduzeća, što se strukture, poslovnog modela i vođenja poduzeća tiče, vodi do toga da se vrijednost uništi, a ne stvori» izjavljuje Dollé u Parizu. Podršku ima kod luksemburškog premijera Jean-Claudea Junckera, čija vlada prosvjeduje što indijski mogul nije stupio u kontakt s vojvodstvom, koje je s 5,6 posto dionica zapravo najveći pojedinačni vlasnik udjela u Arceloru. Nakon razgovora sa svojim kolegama u Parizu i Bruxellesu Juncker poručuje da se neprijateljsko preuzimanje mora odbiti jednako tako neprijateljskim sredstvima.

Indijac ne razumije europske političare

Laksmi Mittal ne razumije otkud toliko uzbuđenje političara: «Ne bojim se, prije sam tužan kako politika reagira. Ovo je izvrstan posao za Europu. Fuzija dva velika poduzeća vodi do zdrave europske baze i konsolidaciju čelične branše.» Kako je izjavio za pariški «Les Echo», spajanje s Arcelorom nudi jedinstvenu šansu da se u Europi stvori solidni svjetski šampion. Mittal jamči da neće zatvoriti ni jednu tvornicu u Luksemburgu, Belgiji, Francuskoj ili Španjolskoj: «Ja stojim iza obveza koje je Arcelor preuzeo po pitanju zapošljavanja, investicija i prema mjestima gdje se odvija proizvodnja.»
Carstvo ovog čeličnog magnata raste takvom munjevitom brzinom da je svjetsko tržište čelika sasvim pretumbano. Indijac je u posljednjih pet godina kupio više od dvadeset tvrtki. Prisutan je u 14 država i za sada ima godišnji promet od 22 milijarde eura. U cijelom svijetu zapošljava 175 tisuća ljudi. i već je u poziciji da automobilskim koncernima ali i velikim potrošačima čelika, zemljama kao što su Indija i Kina diktira cijene. Imovina Lakshmija Mittala procjenjuje se na 25 milijarde dolara, a imperij «Maharadže od čelika», kako zovu tog 55-godišnjaka, počiva na malom pogonu koji je prije pola stoljeća u provinciji Rajastan, u kraju gdje gotovo da nije bilo ni struje ni vodovoda, a zatim i u Kalkutti posjedovao njegov otac.
Ako bi Mittal Steel preuzeo Arcelor bila bi to najveća fuzija u povijesti čelične industrije. Zajedno oba koncerna proizvode gotovo 120 milijuna tona čelika godišnje, što je gotovo trostruko više od sljedećih po veličini talionica iz Japana i Koreje.