Postoji li uopće slobodna volja?

Slobodna volja nije ništa drugo nego obična iluzija, čiji je smisao jedino u tome da se čovjek dobro osjeća. Tu provokativnu tezu zastupa Wolf Singer, zasigurno najpoznatiji njemački znanstvenik koji se bavi ljudskim mozgom i direktor odjela za istraživanje mozga na institutu Max Planck u Frankfurtu. On pojašnjava: «Mi vjerujemo da možemo slobodno odlučivati na temelju razumnih argumenata. No, sa znanstvenog stajališta, mozak je složeni sustav bez središnjice koja bi mogla sve organizirati. Svaka mentalna aktivnost posljedica je neurobioloških procesa. To znači da je način na koji naša odluka nastaje unaprijed određen strukturom našeg mozga i time kako on obrađuje informacije.»
Wolf Singer ističe da odluke zbog toga uglavnom nastaju podsvjesno: «Mi tek kasnije tom procesu pridajemo neku namjeru, pa onda vjerujemo da smo mogli i drugačije odlučiti. No, to nije istina. Stvari se odvijaju onako kako moraju, a tek naknadno im pridajemo atribute namjera i sloboda.»

Filozofska kritika znanstvene teze

Mnogi filozofi odbacuju tu teoriju, a najpoznatiji kritičar je Jürgen Habermas. On ističe da više ne bi postojale ni rasprave niti snaga argumenata ako bi svaka odluka bila samo puka posljedica podsvjesnih reakcija u mozgu. Osim toga, u tom slučaju više nitko ne bi morao odgovarati za svoja djela. Načelno bi se svaki ubojica mogao izgovoriti da ga je na taj čin natjerala njegova struktura mozga. Zato filozof Habermas tu teoriju smatra apsurdnom. Znanstvenik Singer to vidi drugačije: «Čak se i na zločince koji počine strašna djela mora gledati kao na žrtve abnormalne aktivnosti mozga, slično kao netko tko zbog tumora na mozgu pati od gubitka kontrole i zato počini neki zločin. Zato bi se moralo ponovo definirati pojam neuračunljivosti koji danas igra važnu ulogu u određivanju kazne.»

Istina je možda u sredini

Toj Singerovoj tezi djelomično se protivi i njegov kolega Wolfgang Prinz s Instututa Maxa Plancka u Leipzigu: «Slobodna volja nije prirodna činjenica. Ona nije unaprijed određena našim genima. Ali slobodna volja je socijalna činjenica, konstrukcija našeg društva i zato je stvarna psihološka činjenica.»
Prinz kao primjer navodi prava i obveze koji nisu urođeni nego su nastali kao posljedica društvenog razvoja i zaključuje: «A sada teško pitanje: ima li čovjek slobodnu volju? Odgovor: s jedne strane da, a s druge ne. Jer, ona nije nastala prirodnim putem, nego ju je čovjek izmislio i ugradio u svoju sliku svijeta. I zbog toga što se temelji na toj slici svijeta, čovjek praktički ima i slobodnu volju isto kao što ima i prava i obveze.»
Zato se čini logičnim da mnoge vaneuropske kulture uopće ne poznaju pojam slobodne volje, što bi istodobno moglo značiti da slobodna volja nije samo socijalni nego i kulturni fenomen.