"Posebna" psihološka pomoć za migrante

Prema izvještaju Centra za psihosocijalnu pomoć u Duisburgu, trenutna ponuđena pomoć psihički oboljelim doseljenicima jednostavno nije dovoljna. Osobe s drugačijim kulturološkim pozadinama često se u njemačkim ustanovama za pružanje pomoći psihički oboljelim osobama osjećaju neshvaćeno. Od 2007. godine u katoličkoj klinici u Duisburgu postoji ambulanta za doseljenike, u kojoj osobe stranog podrijetla mogu dobiti pomoć.

Zahvaljujući turskim prijateljima do pomoći

Prije dva tjedna Moustafa je promijenio stan. Svijetli, renovirani apartman kakav je oduvijek želio. A uskoro može započeti i s prekvalifikacijom za soboslikara. 37-godišnji Marokanac, koji nije htio navesti svoje pravo ime, danas se osjeća dobro, no to nije bio slučaj prije tri godine. Zdravstveni problemi, razvod i gubitak posla tada su ga doveli do točke gdje više nije vidio nikakvu perspektivu za svoj život: "Imao sam problema s koncentracijom, svega mi je bilo dosta. Najradije sam ostajao kod kuće i nikoga nisam htio vidjeti. Tada sam još imao posao, no počeo sam bez opravdanja izostajati . Na početku nisam se mogao nikome povjeriti, no onda sam sve ispričao dobrim prijateljima Turcima."

Zahvaljujući prijateljima Moustafa je stupio u kontakt s ambulantom za doseljenike. Pročelnik ambulante, doktor Michael Schott i njegov tim pacijentima stranog podrijetla pružaju posebnu pomoć pri psihičkim tegobama. A pacijenata ne manjka: već tri mjeseca nakon otvaranja ambulante 2007. godine, na popisu "mušterija" je stajalo 500 imena. Na turskom jeziku na obavještajnoj ploči ambulante stoji napisano: "Ove godine više ne primamo nove pacijente."

Osoba s psihičkim tegobama – “luda“ osoba

Zašto uopće osobe stranog podrijetla trebaju "posebnu" pomoć? "Stvar je u tome da se mi ovdje usredotočujemo isključivo na samog čovjeka, tako da im pokažemo da želimo saznati više od samih simptoma. Kod migranata je često slučaj da su psihičke tegobe samo simptomi koji ukazuju na poteškoće i probleme u socijalnom području. Na primjer, često je slučaj da se o posebnim temama jednostavno ne govori, one su tabu, poput depresije", kaže doktor Schott.

I sam Moustafa dugo nije bio svjesan da su problemi s koncentracijom i gubitak motivacije zapravo naznake depresije. Potrajalo je par mjeseci prije nego što je poslušao savjet svojih prijatelja i potražio pomoć u ambulanti za doseljenike u Duisburgu.

"U orijentalnim krugovima često se događa da se osoba koja ima psihičkih tegoba proglasi 'ludom'", kaže Moustafa. Pomoć u slučajevima psihičkih tegoba u muslimanskom svijetu nije uobičajna. A osim toga uz to dolazi i nepoznavanje njemačkog jezika, nepoznavanje ponuđene ponude te strah od njemačkih institucija.

85 posto pacijenata su Turci

Ukoliko se prepreke svladaju, postoji i mogućnost za stjecanjem pozitivnih iskustava. U ambulanti za migrante u Duisburgu Muostafa je stekao pozitivno iskustvo, bio je poslušan, liječnici su pokazali zanimanje za njegove doseljeničke probleme. "Krajem 2007. godine razveo sam se od supruge. Između mojih i njezinih roditelja dugo vremena je vladala svađa, a to je utjecalo na naš brak. Mnogo sam zbog toga patio", prisjeća se Moustafa. Za razliku od klasičnih metoda pružanja psihološke pomoći, doktor Schott i njegov tim na prvo mjesto stavljaju čovjeka i njegova kulturološka obilježja, a ne bolest i njezine simptome. Kuran je također sastavni dio terapija, a sam Schott naučio je mnogo o muslimanskoj vjeri tijekom rada.

No problemi se ipak kriju negdje drugdje, a ne u muslimanskoj vjeri, kaže Schott: "Vjera kao izvor psihičkih problema zapravo niti nije prisutna. Glavni uzrok leži u obiteljskim sukobima. Bolest nema vjeru, a upravo kroz to što mi promatramo samog čovjeka a ne bolest, on automatski ima osjećaj da ga se sluša u njegovoj kulturnoj osobitosti."

Schott i njegov tim u jednom kvartalu pružaju pomoć za 390 pacijenata, a trajanje terapije ovisi od osobe do osobe. Oko 85 posto pacijenata ima tursko podrijetlo, ostatak su osobe iz drugih kulturnih krugova. No ipak se čini kako hrabrost odlaska u ambulantu ima više žena nego muškaraca, jer, samo 30 posto pacijenata su muškarci. Moustafi je bilo dovoljno svega par sati razgovora kako bi njegov život ponovno dobio smisao: "Tih par sati razgovora vrlo su mi pomogla. Iako još uvijek nemam posao, znatno se bolje osjećam, tako da opet normalno mogu živjeti."

Autorice: Ulrike Hummel/ M. Ljubičić

Odg. urednik: N. Kreizer