Pomoć u doba korone: Kinesko ulaganje u budućnost | Politika | DW | 09.04.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Pomoć u doba korone: Kinesko ulaganje u budućnost

"Oni koji daju pomoć često imaju veće interese od onih koji je primaju", kaže u intervjuu za DW Igor Pellicciari komentirajući pružanje pomoći u doba pandemije koronavirusa. BiH je jedan od najboljih primjera za to.

Zastave Rusije i Italije u obliku srca

Ruska pomoć Italiji stigla je 22. ožujka 2020.

DW: Gospodine Pellicciari, poznata je misao pruskog generala Carla von Clausewitza, koji je rekao da rat nije ništa drugo nego nastavak politike drugim sredstvima. Vi idete dalje od toga i kažete: Ako je rat nastavak politike drugim sredstvima, onda je pomoć drugi oblik rata. Na čemu temeljite ovu tvrdnju?

PELLICCIARI: Suočavamo se sa rastućim trendom u međunarodnim odnosima u kojem je vidljivo da države sve više i više koriste pružanje pomoći za potrebe vanjske politike. Ovo je proces koji je počeo nakon Drugog svjetskog rata, ali koji je postao više izražen nakon okončanja bipolarizma i Hladnog rata.

Države imaju tendenciju da, pružanjem pomoći, uspostavljaju kontrolu i vrše utjecaj jedne na druge na način da radije koriste pružanje pomoći, nego tradicionalne instrumente poput trgovine, rata, diplomacije.

Pomoć Rusije Italiji: geopolitička nagrada za prošlost

U Italiju, koja je trenutno najpogođenija europska zemlja pandemijom koronavirusa, pristiže pomoć, između ostaloga, i iz Kine, Rusije, s Kube,... No u zemlji postoji i žestoka polemika oko pomoći iz Moskve koju prati poruka "Iz Rusije s ljubavlju". Kako objašnjavate pomoć Rusije? Je li to ljubav ili interes?

Talijanski slučaj je bez presedana. Prvi put imamo zemlju članicu G7, demokratsku i razvijenu zemlju, koja u roku od nekoliko tjedana postaje korisnica pomoći.

dr. Igor Pellicciari

dr. Igor Pellicciari

Pomoć iz Rusije je podijelila javno mnijenje u Italiji. Velika većina je to pozdravila, dok su se neki komentatori uplašili činjenice da je Rusija poslala jednu od svojih elitnih vojnih jedinica za biološku zaštitu tijekom rata. I zaista, vidjeti ruske vojnike u jednoj zemlji, koja je još i članica NATO-a, nije baš česta pojava.

Iza ruske pomoći stoje tri motiva Moskve. Prvi je: Moskva je uobičajeno vrlo velikodušna prema svojim saveznicima i prijateljima. Italija je u Rusiji već dugo percipirana kao zemlja koja je u EU najprijateljskija prema Rusiji – tako da ova pomoć dolazi kao geopolitička nagrada za talijansku politiku prema Rusiji i ona je način da se sačuva ta pozicija i za budućnost.

Drugi razlog je unutarnjopolitičke prirode. Putin pruža pomoć Italiji jer je to za njega vrlo popularan potez u očima ruske niže srednje klase. Većina pripadnika ove klase putuju u Italiju, kao turisti, i talijanska pop-kultura je ekstremno popularna širom Rusije.

Treći razlog bi mogao biti zdravstveno-taktički. Moguće je da su ruske vojne jedinice zatražile raspoređivanje u Bergamu gdje je pandemija najrasprostranjenija kako bi prikupile direktne informacije na licu mjesta o mogućoj mutaciji virusa. Trenutno je za svaku državu od vitalnog značaja dobiti takvu vrstu informacija unaprijed, pa barem i za nekoliko tjedana.

Italija je i do sada imala prilično "mekani" stav, barem u odnosu na neke druge europske zemlje, kada je riječ o odnosima s Rusijom. Vaša teorija je da je pomoć moćan instrument političke obveze u rukama zemlje donatora. Što bi to konkretno moglo značiti za buduće odnose Rusije i Italije?

Italija je oduvijek vrlo bliska Rusiji i obrnuto, bez obzira na to koja vlada je bila u Rimu. Postoji proruska komponenta u svakoj talijanskoj političkoj stranci koja je zastupljena u parlamentu. Ovaj odnos se neće promijeniti iako je postao razlog kritike Italije od strane nekoliko država članica EU-a i saveznika u NATO-u.

Kako gledate na pomoć Kine Italiji? Kakve su reakcije na to?

Ta polemika je počela nakon ove o Rusiji, ali je sve veća i oštrija. Rim je počeo shvaćati sljedeće: dok je ruska pomoć nagrada za prošlost, kineska pomoć je ulaganje u nešto što se želi postići u budućnosti. Također trebamo uzeti u obzir da Kina nije ni blizu tako popularna u Italiji kao Rusija.

Prijateljski uhvaćene ruke sa zastavama Italije i Kine

Kina je među prvima poslala pomoć Italiji u medicinskom osoblju i zaštitnoj opremi

O dosadašnjoj fleksibilnosti EU-a mediji ne govore

U samoj Italiji, ali takvi stavovi postoje i ovdje u Njemačkoj kako među političarima, tako i u medijima, kaže se da EU generalno, a i Njemačka pojedinačno nisu dovoljno pomogle Italiji. Jesu li EU i Njemačka, po Vašem mišljenju, ostavile Italiju na cjedilu?

Činjenica je da EU, kao i sve multilateralne organizacije poput NATO-a i UN-a, nemaju odgovarajući odgovor na ovu do sada neviđenu krizu. Njemačku se – kao što je to uobičajeno – dijelom krivi za to jer se smatra da ona ima pretežno dominantnu ulogu u EU.

Ja bih rekao da je većina Talijana povijesno za Njemačku, iako sada postoji konfuzija oko toga što mi to želimo od Berlina.

Ovo je počelo još prije krize. Ako tražimo pomoć od Njemačke i ne dobijemo je, kažemo da je Njemačka egoist. Ako dobijemo pomoć, uzvikujemo da smo suočeni s rizikom od Četvrtog Reicha.

Talijansko javno mnijenje je iskreno iznenađeno kada vidi da Njemačka i druge sjevernoeuropske zemlje ne žele donijeti odluku o korona-obveznicama kao odgovor na ovu krizu, već radije predlažu uporabu mehanizma ESM.

Često se čuje optužba kako je Njemačka bezosjećajna i misli samo na svoje vlastite interese. Na drugoj strani većina Talijana se ne sjeća, jer mediji o tome ne govore, da u skorijoj prošlosti Italija - unatoč nekim drugim izvanrednim situacijama kada je dobila određenu fleksibilnost EU-a, poput migranata, banaka, potresa - nikada nije napravila reviziju potrošnje mnogobrojnih povlastica i velikih troškova ogromnog i uglavnom neučinkovitog birokratskog sustava koji je stalno izložen riziku korupcije i da je jednostavno prevelik.

Zrakoplov Bundeswehra i vojnici ispred njega sa zaštitnim maskama i opremom Medivac

Njemačka je po neke pacijente iz Bergama poslala vojni zrakoplov uređen za zbrinjavanje bolesnika

Oni ne razumiju strah Berlina da će korona-obveznice poslužiti ne samo za financiranje obnove privrede, nego i za održavanje ovog sustava privilegija.

Donatori često imaju veće interese od primatelja

Vi ste se tijekom i nakon rata u BiH bavili upravo aspektom humanitarne pomoći na primjeru ove zemlje o čemu ste pisali u Vašoj knjizi "Hranjenje trojanskog konja". U slučaju BiH pomoć je pak najvećim dijelom stizala preko brojnih nevladinih organizacija. Koje zaključke izvlačite iz bh. iskustva, a koji mogu biti relevantni za aktualnu situaciju u svijetu?

Pružanje pomoći postaje sve sofisticiranije.

Vrijeme je da većina javnog mnijenja shvati da oni koji daju pomoć često imaju veće interese od onih koji pomoć primaju. I da loše pružena pomoć može učiniti stvari mnogo gorima nego da je izostala u krizi protiv koje se trebala boriti.

Kao u mojoj dragoj BiH, koja je kronično ovisna o stranoj pomoći, a također i zbog nje zaglavljenoj u nikada okončanoj postratnoj/predmirovnoj tranziciji.

Kako u tom svjetlu gledate na aktualnu situaciju i pomoć Kine zemaljama Zapadnog Balkana? Peking je u regiji trenutno, kroz pružanje pomoći, prisutniji od Rusije, ali je bio brži i od EU-a.

Kao što sam ranije rekao u Kini postoji velika tradicija korištenja pomoći kao trojanskog konja – za ulazak u zemlje u koje on još nije ubačen. I investiranje u budućnost.

Glavno pitanje je što je interes države donatora

Znači li sve ovo što ste rekli da se države prilikom pružanja pomoći rukovode isključivo egoističkim ciljevima i da je ono što bi trebalo biti primarni cilj – a to je smanjenje patnje pogođenih – zapravo manje bitno?

Nacionalne države imaju svoju logiku kojoj je najčešće lajtmotiv nacionalni interes.

Pružanje pomoći je legitimni instrument vanjske politike. A vanjska politika je jedna od politika države koja je manje vođena demokratskim i moralnim načelima.

Vojni kamion na kojemu su zastave Italije i Rusije u obliku srca

I Rusija je poslala veliku pomoć

Kada pomoć dolazi od države mi je ne trebamo demonizirati ili blagosloviti. Trebamo samo shvatiti (a to se događa vrlo rijetko) što je interes države koja donira. Umjesto toga mi govorimo samo o potrebama primatelja pomoći kao da je to jedini cilj države donatora.

Postoji učinkovita, neučinkovita i opasna pomoć

Upravo iz Italije, u kojoj se nalazite, potiče čuvena rečenica Henry Dunanta "Tutti fratelli" (Svi smo braća) koju je on izgovorio usljed svega onoga što je vidio u Solferinu. Dunant je, poznato je to, osnovao organizaciju koja je preteče Međunarodnog crvenog križa. Ako je postavka da države – bilo direktnom intervencijom, ali čak i preko nevladinih organizacija – isključivo ostvaraju svoj utjecaj – što je onda ostalo od ove ideje humanitarnosti?

Prije svega, ja se uglavnom bavim i govorim o državnoj potpori, a ne rade sve NGOs uvijek u organizaciji države.

Drugo, nemojte me krivo shvatiti. Jedno je prihvatiti da država financira pomoć kao geopolitički interes; mi ne možemo reći da su sve donatorske inicijative jednake. Neke su učinkovitije, druge su neučinkovite, treće su opasne.

To je kao u politici. Ne možemo staviti na istu razinu dobrog političara i diktatora. Unatoč tome je jasno da su obojica ušla u politiku jer vole posao i imaju moć.

Dr. Igor Pellicciari je profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Urbino i profesor ruske povijesti i politike na rimskom sveučilištu LUISS. Autor je knjige "Feeding the Trojan Horse" u kojoj se bavi konceptom pružanja međunarodne pomoći s posebnim naglaskom na Balkan, nakon rata, i Rusiju, u postsovjetskom vremenu.

 

Preporuka uredništva