Pomirljive riječi, diplomatske geste
1. prosinca 2006
Komentar Carole Hoßfeld
Za Papu je posjet Turskoj bio prvi vanjskopolitički ispit. Povod i vrhunac bio je ekumenski pohod pravoslavnome patrijarhu Bartolomeju I. No, diplomatska se kriza, izazvana predavanjem na Sveučilištu u Regensburgu u rujnu ove godine, poput sjene bila nadvila nad papino putovanje. Iako je Benedikt XVI. od tada više puta izrazio svoje poštovanje prema islamu, muslimani su u svijetu napetih ušiju iščekivali hoće li u Turskoj ipak izreći i koju kritiku na račun njihove vjere.
Intelektualac na stolici Svetoga Petra, kojemu više leži uloga profesora nego političara, ovog je puta, međutim, bio bolje sreće. Možda je oko sebe imao sposobnije savjetnike ili je jednostavno bio obazriviji. U svakom slučaju položio je ispit, koji je u sebi objedinio političke i vjerske aspekte. I više od toga: U religijskom je dijalogu svojim posjetom doprinio zbližavanju s islamom u svijetu.
Simboli za sjećanje
Kao drugi papa u povijesti Benedikt je posjetio jednu džamiju. U Plavoj džamiji u Istanbulu se pomolio, što će kao slika puna simbolike zauvijek ostati u pamćenju. Njegove su geste bile diplomatski profinjene. Tijekom razgovora s turskim premijerom Erdoganom prekrio je križ. U Knjigu posjetitelja Ataturkova mauzoleja upisao je citat iz jednog govora tog osnivača suvremene turske države.
Riječi su mu, pak, bile pomirljive, sve u znaku dijaloga i međusobnog razumijevanja kršćana i muslimana. Tursku je nazvao susretištem kultura i vjera te mostom između kontinenata. A što se turskog članstva u Europskoj uniji tiče, za očekivati je da će – unatoč izraženoj neutralnosti Vatikana po tom pitanju – papin posjet ojačati pregovaračke pozicije Ankare, pod pretpostavkom da ona ispuni postavljene uvjete i, među ostalim, liberalizira svoju vjersku politiku.