Polovica Srba ostari u roditeljskom stanu

Opravdanja ili izgovori zašto mladi ne stvaraju vlastite obitelji su da nemaju gdje ili od čega živjeti. Pozadinu ovakvog načina života često čine drugi razlozi - kod roditelja je sve besplatno! Na taj način ostaje više vremena, ali i novca za provod.

Zaštićeni u obitelji, ovi ljudi nastavljaju živjeti u takozvanom „produženom djetinjstvu“. Mišljenja o tome jesu li spremni za vlastitu obitelj i samostalan život među tridesetogodišnjacima su podijeljena, ali su jedinstveni u stavu da je, dugoročno gledano, njihov trenutni porodični status neodrživ. Dvadesetosmogodišnja Ana S. je profesorica engleskog jezika u jednoj beogradskoj osnovnoj školi: „Imam 28 godina, zaposlena sam, ali i dalje živim kod mame. Nemam tu vrstu nezavisnosti koju bih želela. Moji vršnjaci blago rečeno „šize“ zbog toga i gledaju da se što pre odvoje od „porodičnog gnezda“ koje jeste lepo, ali nije dobro“, kaže Ana.

Vlastiti stan znači i samopoštovanje

Psiholog Žarko Trebješanin smatra da su preduvjeti za odluku o osamostaljivanju ekonomska nezavisnost i jaka emotivna veza s osobom izvan vlastite obitelji. Ukoliko tih pretpostavki nema većina tridesetogodišnjaka se neće odlučiti da započne samostalan život: „Još je Dostojevski u jednom svom romanu napisao: „Čovek bez svog stana je čovek bez svoje psihologije“. Mi bismo danas rekli - bez svog identiteta. Ti ljudi gube i samopoštovanje, a samopoštovanje je veoma bitno. Nije dovoljno da čovek bude samo profesionalno i društveno uspešan. Ako zavisi od dobre volje drugih ljudi, bilo da su to i njegovi roditelji, to ga gura u jednu pomalo infantilnu situaciju, da sa 30 ili 40 godina i dalje živi kao podstanar.“

Mit je da osamostaljivanje znači bogatstvo

Kulturologinja Zorica Tomić upozorava da „račun devedesetih“ stiže na naplatu. Društveni sustav je poremećen, a obitelj kao institucija pretrpjela je žestoke udare. Prave vrijednosti još uvijek nisu vraćene, mladi imaju pogrešan doživljaj realnosti i sve teže se odlučuju na samostalan život koji podrazumijeva i breme odgovornosti: „Dosta dugo je ovde važio fantazam koji je iznedrila „turbo folk“ kultura, da se ideja o sazrevanju ljudi od recimo nekih dvadesetak godina povezivala sa mogućnošću da voze „besne“ automobile, nose skupe satove i ponašaju se kao „pijani milioneri“. S druge strane, kad ljudi čuju da je kod nekog poslodavca plata 500 evra skloniji su da žive kod roditelja u nekom „zavisničkom“ odnosu, umesto da svoju radnu nedelju daju poslodavcu za 200, 300 ili 500 evra mesečno“.

Obrazac jednak za sve ne postoji. Mladi koji žive na selu ranije stupaju u brak jer se to od njih očekuje. U urbanim sredinama je sve više onih koji svjesno odlučuju da ostanu sami. Sociolozi, ipak smatraju da treba poštovati takve odluke jer ne umanjuju vrijednost onih koji ih donose.

Autor: Miloš Santrač, Kragujevac

Odg. urednik: Anto Janković