Poljske banke još čeka odluka o kreditima u "švicarcima"

Kao i mnogi drugi u zemljama istočne i središnje Europe, tako se i tisuće Poljaka prije dvadesetak godina pomamilo na kredite "u švicarcima", dakle u švicarskim francima ili vezanima za tu valutu. Motiv je bio jasan: još 2008. je kamata na kredite u poljskim zlotima bila 8,7%, za "švicarske" kredite samo 4,4%.

Ali pogotovo nakon što je švicarski franak 2015. prestao biti vezan na vrijednost eura, svi ti korisnici kredita su se našli u teškim nevoljama. Hrvatska, Mađarska i mnoge druge zemlje su već nekako riješile taj problem, a i za slučaj Poljskih zajmoprimaca postoji presuda Europskog suda ECJ od 2019. po kojoj im banke moraju ponuditi konverziju u lokalnu valutu. Na tisuće ih je to već učinilo, ali to nije smanjilo nego čak povećalo broj sudskih parnica: od 2017. do 2019. je bilo 21.000 parnica, prošle godine je broj sporova narastao na 34.000.

Libor ili Wibor?

Jer Poljsku još čeka konačno pitanje: po kojim kamatama će onda biti obračunati ti krediti? Po kamati kakva i piše u ugovoru o kreditu, dakle vezanim za Libor švicarskog franka ili i oni onda trebaju platiti kamate izračunate po WIBOR-u (Warsaw Interbank Offer Rate)? I u kojem vremenskom razdoblju?

Tek sredinom travnja se očekuje odluka poljskog Vrhovnog suda, ali ona bi mogla biti kobna za čitav bankarski sektor te zemlje: "Mislim da su odgovori na ta dva pitanja - ograničavanje vremenskog razdoblja i kompenzacija za izdani kapital - najvažnija", kaže Michal Kacmarzky, pravnik u odvjetničkom uredu Consilius Adwokaci i Radacy Prawni. "Ako bi odgovor bio nepovoljan za banke, to bi moglo izazvati potres bankovnog sustava i možda čitavog gospodarstva", kaže Kacmarzky. Jer po procjeni stručnjaka, tu je riječ o gubitku negdje između 35 milijardi i čak 235 milijardi poljskih zlotija (7,65 milijardi i 51,3 milijarde €)

Poljaci još uvijek zaduženi

Kod tako gigantskih iznosa su se i banke do sad pokazale izrazito nevoljne naći neki kompromis. Jer to je problem koji još uvijek nije nestao: vrhunac kredita izdanih ili vezanih uz devize je bio 2011. kad je tako bilo plasirano 198 milijardi poljskih zlotija kredita, ali i koncem 2020. je to još bilo 119 milijardi zlotija. Preko 430 tisuća kućanstava i sad ima kredite u "švicarcima" ili vezanima uz franak u ukupnom volumenu od oko 23,3 milijarde eura.

Kako se čini, banke ipak neće biti dovedene u tolike nevolje: i poljski Ured za financijski nadzor (KNF, Komisja Nadzoru Finansowego) predlaže da se zajmoprimcima "u švicarcima" onda i kamate obračunaju kao da su primili kredit u nacionalnoj valuti, makar bi i to značio gubitak između 30 i 60 milijardi zlotija kako je izračunala banka ING.

To vjeruje i Piotr Bialowolski, izvanredni profesor na Višoj bankovnoj školi (Wyższa Szkoła Bankowa) jer je rješenje tog pitanja bilo i obećanje vladajuće stranke PiS: "Takva potencijalna odluka je i neka vrsta kompromisa koji izgleda pošten prema drugima koji su uzeli kredite, osobito onima koji su ih uzeli u zlotijima. Neće dati nikakvu prednost onima koji su uzeli kredite u švicarskim francima, nego će samo izjednačiti pravila igre za sve", misli profesor.

Tko da odmah vrati kredit?

Ipak, banke koje djeluju u Poljskoj se već pripremaju na značajne iznose koje će odlukom Vrhovnog suda na koncu morati otpisati. No i tu profesor ne misli kako će biti sve tako crno, jer za banke bi bilo najgore da baš svi zajmoprimci odjednom likvidiraju svoje kredite prema odredbama suda. A to se sigurno neće dogoditi: "Takva odluka neće predstavljati rizik za bankovni sektor, nego će vjerojatnije tek smanjiti zaduženje zajmoprimaca. Ali većina njih neće biti u stanju ili neće željeti odmah otplatiti čitav kredit tako da će ti krediti ostati izvor zarade bankama i u godinama koje dolaze."

On ne strahuje niti da će to izazvati ozbiljnije poteškoće poljskom gospodarstvu, odnosno one neće biti veće od posljedica ove pandemije jer je poljski zloti ionako na najnižoj vrijednosti u posljednjih 12 godina. Ali Bialowolski tvrdi kako su banke koje su aktivne u Poljskoj među najstabilnijima u Europi, a taj gubitak će se tim reprogramiranjem ionako "razvodniti" kroz više godina. No ipak misli da će biti posljedica jer će najvjerojatnije pasti vrijednost dionica tih banaka.