Poljaci na „privremenom“ radu u Njemačkoj

Nakon proširenja Europske unije prije dvije godine (1.5.2005.) znatno je pojačan promet ljudi između Poljske i zapadnoeuropskih zemalja. Bezbrojni prekrcani autobusi svako jutro Poljake prevoze prema Njemačkoj, a navečer ih vraćaju kući, preko granice. To su studenti, baby-sitterice i prije svega radnici koji u Njemačkoj rade ilegalno.

Bauštela, kućne radinosti…

„Uskoro stižemo u Wuppertal“, najavljuje poljski vozač. Autobus je krenuo iz Bonna, a cilj mu je Krakov. Usput staje u Kölnu i vozi preko Rurske oblasti. I u svakom gradu ulaze novi putnici. Svi su Poljaci. Većina putnika stara je između 30 i 50 godina i redovito koriste ovu liniju. Vozač ih manje-više sve poznaje dobro: „Nijemci se rijetko voze s nama. Uglavnom su to mladi ljudi, koji rade u Njemačkoj.“ Jedan 30-godišnjak svaka dva mjeseca ide iz Poljske u Njemačku i obratno. I to već 4 godine. Na pitanje što radi u Njemačkoj, on samo sliježe ramenima: „Radim na baušteli. U Njemačkoj mogu puno više zaraditi. Posao mi se ne sviđa, ali što da radim, nemam izbora.“

I umirovljenici „idu preko granice“

60-godišnja suputnica je zadovoljna svojim poslom; ona u manjem mjestu pored Bonna njeguje jedan stariji bračni par: „Ja sam umirovljenica. Zato i mogu dolaziti u Njemačku. 39 godina sam radila u Poljskoj, i rado dolazim u Bonn. Ovdje imam jednu jednu dragu obitelj.“ Ona već četiri godine svoj posao dijeli s još jednom Poljakinjom. Praktično „u smjenama“ svaka 3 mjeseca jedna za drugom dolaze u Njemačku, smjenjujući se u njezi njemačkog bračnog para. Kako bi duga vožnja „brže“ prošla vozač preko videa pušta američku ljubavnu priču. Neki gledaju film, a neki tijekom vožnje razmjenjuju iskustva i savjete o životu s obje strane granice.

Ljubazni(ji) pogranični policajci

U 6 sati ujutro autobus stiže na njemačko-poljsku granicu u Görlitzu. Putnici policajcima pokazuju osobne iskaznice ili putovnice. Otkako je Poljska članica Europske unije i na granici je se puno toga promijenilo, kaže voditelj puta Lukas Kwiatkowski: «Pogranična policija manje kontrolira, a ako i kontrolira onda nisu tako strogi kao ranije. Više ne pitaju koliko novca putnici nose sa sobom i koliko dugo ostaju u Njemačkoj. Bez problema prolazimo preko granice. Policajci su u međuvremenu postali puno ljubazniji.» Nakon 18 sati vožnje autobus u podne stiže stiže u Krakov. Umorne putnike dočekuju rodbina i prijatelji. Za par dana ili tjedana oni će se ponovno morati oprostiti jedni od drugih: većina se vraća na posao u Njemačku.