Pošast zvana žvakaća guma
6. siječnja 2012
Stotine, ako ne i tisuće guma za žvakanje nalijepljene su na ostatke nekadašnjeg Berlinskog zida na središnjem Trgu Postdamer u Berlinu. S komada dugačkog oko deset metara širi se slatkasti miris koji u ljetnim mjesecima privlači milijune osa i drugih insekata. Miris se osjeća čak i u ovim zimskim danima, budući da prava zima za sada nije stigla niti u njemačku prijestolnicu, poznatu po hladnoći vjetru u prvim danima novih godina. Drugim riječima, čak i sada, tko želi može doći vidjeti i pomirisati ovaj pomalo neobičan spomenik i berlinsku zanimljivost.
No, ne samo to. Onima kojima se to ne gadi ( naravno ima i takvih ) mogu nakon što su ih prožvakali, zalijepiti i svoje kaugume na naslage već postojećih. To međutim ne čine samo turisti već i domaći, pogotovo mlađi stanovnici Berlina. Oni u tome ne vide ništa negativno a najmanje, što kritiziraju neki – „ preopušteni odnos prema jednom dijelu njemačke povijesti“.„Danas živimo u drugim, zabavnijim vremenima i mislim da se u skladu s time smijemo i ponašati i to pokazati. Super je da Zid više ne širi strah i užas već da privlači ljude da zajedno nešto naprave“, kaže primjerice jedna mlada stanovnica glavnog grada.
Američki običaji na berlinskom tlu
Pa ipak, berlinske vlasti u ovome ipak vide problem a nikako neki umjetnički trend kojeg treba tolerirati. Kako kaže glasnogovornik grada Berlina Mathias Gille, ovaj problem s lijepljenjem žvakaćih guma na ostatke Berlinskog zida postoji već nekoliko mjeseci. „No, još uvijek nismo sigurno na koji način da pristupimo ovom problemu. Činjenica da se u Berlinu jedan spomenik lijepi koječime nikako nije ugodna. To je ako tako želite, jedan američki običaj“, kaže Gille.
On time vjerojatno aludira na nekolicinu sličnih trendova koji su se doista događali u SAD-u još u 90-tim godinama ali i ranije. Primjerice, posjetioci jednog kazališta u američkom Seatlu svoje su ulaznice, kovanice i naravno žvakaće gume lijepili na zidove nakon predstave. Poznat je i „slučaj“ uličnog umjetnika Bena Wilsona koji je nanosio boje na kaugume zalijepljene za beton američkih ulica.
U svakom slučaju, prema mišljenju Mathiasa Gillea, spomenik, odnosno, ostaci nekadašnjeg Berlinskog zida na kojima su zalijepljene kaugume je definitivno uništen. Čišćenje navodno više nije moguće. Jedini je problem, kako kažu u Berlinu, bude li se ovaj fenomen počeo širiti i na druga mjesta i na druge spomenike.
Visoke kazne ili posebne ploče?
„Mi svakako nismo u stanju pored svakog spomenika postaviti čuvara. Nadamo se da će ljudi shvatiti sami od sebe i da će primjerice i turistički vodiči posjetioce uputiti na ovaj problem i tako ih na neki način podsjetiti na pristojno ponašanje“, kaže Gill. On međutim dodaje da problem nije samo u lijepljenju žvakaćih guma na spomenike već uopće na bacanje prožvakanih guma na cestu umjesto u kante za otpad.
U tom smislu Berlin ovaj problem za sada ne želi rješavati poput recimo Kölna koji je uveo novčane kazne za svaku ispljunutu žvakaću gumu na pod na cesti ( ili Singapur koji drži svjetski rekord po visini kazne; ovdje one iznose 500 dolara po žvakaćoj gumi ). Berlin bi već ove godine mjesta poput Alexanderplatz-a, kojima dnevno prolaze tisuće turista, trebao popločiti posebnom vrstom materijala koja se kasnije može odstraniti i na koje se žvakaće gume navodno jednostavno ne mogu prilijepiti.
A do koje mjere zapravo problem kauguma imaju njemački gradovi govori primjerice i jedan znanstveni rad na kojem je godinama radio Marcus Sonntag iz Wuppertala. On tvrdi da Njemačku uklanjanje, odnosno, čišćenje žvakaćih guma stoji oko 900 milijuna eura. „Uklanjanje samo jedne kaugume traje oko dvije minute i košta u prosjeku jedan do dva eura. Osim toga, morate znati da u njemačkim gradovima na ulicama ima između 35 i 40 žvakaćih guma na svakom kvadratnom metru; ispred kafića i autobusnih stanica je ova brojka naravno daleko veća. Ponegdje se nađe i do 90 komada“, kaže Sonntag.
Autor: Kay-Alexander Scholz / Ž.Telišman
Odg.ured: A. Šubić