1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Piet Mondrian - retrospektiva oca apstraktne umjetnosti u Kölnu

Sabine Oelze30. prosinca 2007

Muzej Ludwig iz Kölna već po drugi put razmjenjuje eksponate s drugim muzejom. Čuvena djela Pabla Picassa iz grada na Rajni trenutno gostuju" u Den Haagu, a u Köln su doputovale slike Nizozemca Pieta Mondriana.

https://p.dw.com/p/CiA1
Posjetitelji u muzeju Ludwig ispred Mondrianova djelaFoto: AP
On spada u red najvažnijih utemeljitelja moderne umjetnosti. Njegove slike s linijama naslaganima po pravom kutu, žute i crvene obojane površine diljem su svijeta ikone slikarske umjetnosti. Zajedno s kolegama umjetnicima Mondrian je utemeljio pokret "De Stijl", stil, koji je u povijest ušao kao svojevrsna nizozemska verzija Bauhausa. Muzej Ludwig do kraja ožujka 2008. prikazuje slike i crteže revolucionarnog umjetnika koji je preminuo 1944. Ćelavo "Crveno stablo" Jesenski vjetar kao da je uništio "frizuru" drveća...na stablu više nema niti jednog jedinog lista. Stablo je ćelavo..."Crveno stablo", tako je Mondrian nazvao svoje čuveno djelo koje je nastalo između 1908.-1910. Ta je slika dio serije posvećene drveću, a ta serija predstavlja granicu u opusu Mondriana: on napušta predmetnu umjetnost i posvećuje se apstrakciji, kako kaže Ulrich Wilmes iz muzeja Ludwig. „Oblici se sve više pojednostavljuju sve dok grane ne postanu samo linije, a grančice koje rastu iz grane izgledaju kao pravi kutovi, i odjednom se više ništa ne može razaznati." Izlet u svijet apstrakcije Izložba vodi posjetitelje u Mondrianov svijet apstrakcije. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće on je vodio umjetnički dvostruki život. Na jednoj je strani slikao nizozemske pejzaže u stilu starih majstora: naprimjer vjetrenjače u tamnim večerima...ili drveće uzduž kanala. Na drugoj strani on je pod utjecajem impresionista eksperimentirao s utjecajima svjetla. Zapanjujuće je otkriće da Mondriana već u svojim ranim radovima uopće nije zanimala trodimenzionalnost. Slike nisu duboke, nemaju perspektive. Umjesto toga dominiraju horizontale i vertikale. Takav prostup odlikuje i njegov izbor boja. Ulrich Wilmes: „Kad se približimo slikama vidimo kako se kist koncentrirano kretao u vertikalnim u horiznotalnim smjerovima. To pokazuje i da je Mondrian već u to doba razmišljao apstraktno kada je obrađivao svoje motive." Mondrianova terra incognita Mondrian je tako kročio na nepoznato tlo: u 20-im godinama prošlog stoljeća on je stvarnost pretakao u apstraktne rastere. Njegov je cilj bio "prevesti" stvarnost u harmoničnu ravnotežu okomitih i vodoravnih linija. On se oprostio od realističnog oslikavanja stvarnosti, priča o stvarnosti za njega je bila tabu. Čuvene mrežne strukture s crnim linijama i žutim, crvenim ili plavim poljima postale su njegov zaštitni znak. Kako je jednom zgodom sam napisao: "Priroda me inspirira da nešto napravim. Želim se što je moguće bliže približiti istini i zato apstrahiram konkretno sve dok ne dospijem do temelja stvari." Himne u čast pravih linija i kutova Svoje je mrežne strukture Mondrian nazivao "kompozicijama" One su bile himne u čast pravih linija i pravih kutova: "Kada si predočimo da horizontale možemo čitati kao vodoravne linije, a vertikale kao okomito držanje čovjeka, onako kako se on kreće svijetom, onda je pravi kut za njega do same srži reducirana forma prirode." Muzej Ludwig u Kölnu na impresivan način prikazuje kako je iz nizozemskog slikara pejzaža nastao Piet Mondrian, svetac modernizma. Njemu se treba zahvaliti da je apstrakcije u cijelom svijetu postala popularna. U svakom slučaju Mondrianova retrospektiva u gradu na Rajnu je izložba koju se ne bi smjelo propustiti.