1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Pakistanka nad oblacima

Esther Felden | Saima Zaidi
7. veljače 2018

I mnoge djevojke maštaju da postanu pilotkinje. Ali dok i na Zapadu tek malo koja ikad doista sjedne na pilotsko sjedalo, što je tek s djevojkom iz siromašne provincije Pakistana? Ali Amen Aamir je ispunila svoj san.

https://p.dw.com/p/2sBRy
Amen Amir
Foto: DW

Za Amen Aamir nikad nije niti razmišljala odustati od svog sna, bez obzira koliko izgledao nedostižan. Daleko iznad oblaka, u punom smislu te riječi. Jer život joj se potpuno promijenio još od kako je kao djevojčica sa svojim razredom posjetila obližnje uporište pakistanskog zrakoplovstva. Od tog trenutka je znala: i ona želi sjesti za upravljač aviona, biti pilotkinja putničkog zrakoplova.

I na Zapadu je letenje prije svega „muška" stvar. Čak i u zemljama gdje se potiče ravnopravnost, tamošnje zrakoplovne kompanije jedva imaju 5% pilotkinja. A u Pakistanu je to učešće bilo jasnih i nedvosmislenih nula posto. Dok nije došla Aamir.

23.8.1988 erste Lufthansa-Pilotin
I na Zapadu su pilotkinje još izuzetno rijetke: tako su u Lufthansi prve žene sjele za upravljačku palicu tek 1988.Foto: Roland Fischer, Lufthansa

Muški svijet

Amen Aamir potječe iz pakistanske provincije Gilgit Baltistan, posebna oblast posve na sjeveru zemlje. Tamo se gotovo svi bave poljoprivredom i čak i u ne baš osobito naprednom Pakistanu je na glasu kao izuzetno konzervativna. Djevojčica treba maštati o udaji, roditi dovoljno djece i biti poslušna mužu. A kad je Aamir ustrajala u svojoj želji, reakcije su bile jasne: „Nije bilo lako moju okolinu uvjeriti da i djevojke mogu raditi u komercijalnom zrakoplovstvu. Na početku su ljudi iz mog sela bili vrlo nepovjerljivi i nisu se slagali s mojom odlukom."

U međuvremenu je barem većina suseljana prihvatila njezinu odluku, ali to ništa ne mijenja na temeljnom problemu, kaže 22-godišnjakinja. „Pakistanskim društvom u toj mjeri dominiraju muškarci da ima područja gdje se djevojčice uopće ne šalju u škole. Jer ni to nije u skladu s običajima tog društva. To stanje je golema prepreka za pozitivan razvoj Pakistana."

Pakistan Kampfflugzeug Pilotin Ayesha Farooq
Aamir je prva komercijalna pilotkinja Pakistana, makar je Ayesha Farooq bila prva pilotinja Pakistanskog ratnog zrakoplovstva.Foto: Reuters

„Napravi to!"

Čak i njezina majka nije bila oduševljena. Ako već želi na „velike škole", neka radije postane liječnica ili učiteljica. Kao i njezina starija sestra. Letenje, to je previše opasno. Ali Amen je imala važnog, možda najvažnijeg saveznika. Njezin otac, suočen sa žarkom željom svoje kćeri je donio odluku: „Napravi to. Ja te podržavam", jednostavno je rekao. Ne treba niti reći koliko joj znači ta podrška oca, ne samo moralna. Jer školovanje je bilo povezano i s velikim novcem: obuka traje dvije godine i vrlo je skupa. Da njezina obitelj nije bila dovoljno imućna njezin bi san propao već iz materijalnih razloga.

Nakon škole je 2015. Amen počela ostvarivati svoj san. U Letačkom klubu Rawalpindija je prvi puta sjela u avion. „Moj prvi let je bio 10. rujna 2015. točno na moj rođendan. To je bio na neki način rođendanski poklon mog instruktora letenja. Upravljala sam jednom Cessnom 152." Nikad neće zaboraviti čak niti registarsku oznaku toga klupskog jednomotorca: AP-BAV. Prošlo je još dobra dva mjeseca do njezinog prvog solo-leta. „To nikad neću zaboraviti. Na početku sam se užasno bojala. Ali nakon toga sam jednostavno samo uživala. Vrlo sam zahvalna i mom instruktoru, on me je naučio da vjerujem u svoje sposobnosti. Prije leta mi je rekao: 'Možeš ti to, Amen. Ti si lavica.'"

Bildergalerie Das Leben in Balochistan
Pokrajina Gilgit Baltistan je i za pakistanske pojmove daleka i zaostala. Bez pomoći njezinog oca - i naravno obiteljskog imetka, jer je takva obuka vrlo skupa - to bi i za Amen Aamir ostalo samo san.Foto: Abdul Ghani Kakar

„Svatko ima krila"

Nakon što je dobila dozvolu za sportske zrakoplove, sada ju je tek čekala obuka za putničke zrakoplove. I tu je još bilo tehničkog obrazovanja i teorije, a morala je sakupiti i 190 sati leta. Prošlog ljeta je i to uspjela i Amen Aamir je dobila licencu pilotkinje putničkog zrakoplova. Od tada pokušava dobiti slobodno mjesto u pakistanskim zrakoplovnim kompanijama. Još nije dobila posao, ali je optimistična da će ga ubrzo dobiti.

Jer odustati od svog nauma za Amen Aamir nikad nije bila opcija. Svaka prepreka je tek izazov koji treba svladati. Mora se jednostavno naći način kako da se preleti preko njih. To je i njezina poruka za druge mlade djevojke: „Nitko vas ne može spriječiti da ne ispunite svoj san. Svaka samosvjesna žena koja nešto drži do sebe može barem malo promijeniti društvo. Ne slušajte što govore ljudi. Nemojte se dati smesti učiniti ono što doista želite."

Amen želi da njezina priča bude poticaj i za druge. Nada se da će se i druge djevojke iz siromašnih dijelova Pakistana boriti protiv staromodnih običaja i uloge koja se davala ženama i da će ispuniti vlastite želje. Svatko je već rođen sa svojim krilima. Radi se samo o tome da se ta krila i razviju. A nakon toga preostaje samo poletjeti i vinuti se nebu pod oblake.