Pakao u bjeloruskim kaznenim kolonijama za žene

Kaznena kolonija broj 4 u Gomelu u Bjelorusiji predviđena je za oko 1.700 zatvorenica. No, kao rezultat masovnog gušenja prosvjeda protiv predsjedničkih izbora koje je lažirao Aleksandar Lukašenko, ondje je 2020. i 2021., prema informacijama koje nisu službeno potvrđene, zatvoreno gotovo dvostruko više žena.

Jedna od njih je Maria Kolesnikova, protukandidatkinja predsjedničke kandidatkinje Svetlane Tihanovskaje. Kolesnikova je 2021. godine osuđena na jedanaest godina zatvora, između ostalog, zbog pozivanja na radnje koje “ugrožavaju nacionalnu sigurnost” i “zavjeru s ciljem preuzimanja vlasti”.

Međunarodni odbor za istraživanje mučenja u Bjelorusiji sada je dokumentirao zlostavljanje koje zatvorenici kaznene kolonije broj 4 moraju trpjeti. Odbor uključuje jedanaest bjeloruskih, ruskih i ukrajinskih organizacija kao i Svjetsku organizaciju protiv mučenja.

Zlostavljanje političkih zatvorenika

Aktivisti za ljudska prava su za svoju istragu proveli 20 intervjua s političkim zatvorenicama koje su bile zatvorene u Gomelu od svibnja 2021. do veljače 2024. Iz obzira prema ženama koje su još u zatvoru, iz prijave su uklonjeni svi osobni podaci, a informacije o ostalim osuđenicama anonimizirane. Autori opisuju prijem u kaznenu koloniju, uključujući karantenu i raspoređivanje po odjelima, ali i uvjete rada u njoj te kažnjavanje političkih zatvorenika.

„Zatvorski čuvari na vodećim položajima organiziraju zlostavljanje političkih zatvorenika, koji su obično smješteni s ubojicama", kaže suosnivač Međunarodnog odbora za istraživanje mučenja u Bjelorusiji, Sergej Ustinov, povodom objave izvješća. Nadalje, zatvorenike se huška jedne protiv drugih i potiče ih se na špijuniranje. To posebno pogađa istaknute političke zatvorenike koji se nalaze u odjelima u kojima se svi međusobno kontroliraju. Uprava tako odmah doznaje za kršenja zatvorskih pravila koja su namjerno provocirana.

"Ovo je najokrutniji odjel, to je pakao”, rekla je jedna politička zatvorenica o boravku u toj kaznenoj koloniji. “Toliko je međusobnih optužbi da je u to teško povjerovati. Jednom sam vidjela jednu ženu kako snima točno ono što sam radila”, svjedoči jedna druga zatvorenica.

Izolacija i kavez kao kazna

Prema istom izvješću, poznati politički zatvorenici ponekad su namjerno izolirani u posebno određene ćelije ili slične prostorije. "Jedna od najstrašnijih kazni je kavez koji se nalazi u kaznenoj koloniji na kontrolnoj točki između stambenog i poslovnog područja. Žene se stavljaju u ovaj kavez ako odbijaju slijediti naredbe službenih osoba ili ako su imale nasilne sukobe s drugim zatvorenicima i one ovdje moraju provesti između 30 minuta i osam sati."

Za "sitnije prekršaje" čuvari bi ponekad izlili dvije kante vode na pod u hodniku, koji bi osuđenice morale što brže obrisati krpom. “I to na koljenima, popraćeni uglavnom uvredljivim komentarima”, stoji u izvješću. 

Nedostatak higijenskih proizvoda

Autori izvješća nadalje opisuju higijenske uvjete kao šokantne. Zatočene žene smjele su se tuširati samo 15 minuta jednom tjedno. Morale su se same pobrinuti za svoje higijenske proizvode. Jednom mjesečno dobivaju paket higijenskih uložaka i rolu toaletnog papira. Ali može se dogoditi da toga nema u zatvorskoj trgovini. Iako teoretski rođaci ili prijatelji također mogu nešto poslati ženama, zatvorenicema je bilo dozvoljeno primiti paket samo svakih šest mjeseci.

"Svaki međusobni čin solidarnost smatra se prekršajem, čak i ako jedna žena drugoj da higijenski uložak ili malo čaja. I to se može kazniti", rekao je Sergej Ustinov.

U izvješću se opisuju i radni uvjeti u tvornici tekstila koja se nalazi u blizini kaznene kolonije. Tamo se proizvodi odjeća za bjeloruske snage sigurnosti, za djelatnike istražnih organa, civilne zaštite i podzemne željeznice, ali i za vojsku i za druge kaznene kolonije. Iako tamo žene imaju šestodnevni radni tjedan, često moraju raditi i nedjeljom.

"Jako je prašnjavo, jedva se diše. Ljudi s alergijama i astmom jako pate, pogotovo jer su materijali jako impregnirani", izvještava jedna bivša politička zatvorenica. Osim toga, rad zapravo nije plaćen. Jedna je žena rekla da je u prvom mjesecu u kaznenoj koloniji primila samo 44 kopejke (otprilike 12 eurocenti), a kasnije je dobivala dvije do tri rublje (oko 57 do 85 eurocenti) mjesečno.

Prema izjavama političkih zatvorenika, svaki odjel mora jednom mjesečno preorati zemlju u sigurnosnom pojasu oko kaznene kolonije a pritom plug vuku same zatvorenice.

Nehumani postupci

Čak ni liječnička potvrda ne može osloboditi žene od rada u tvornici ili na području kaznene kolonije, pišu aktivisti i ukazuju na slučajeve nepružanja pomoći, kao što je slučaj Marije Kolesnikove. U studenom 2022. požalila se na bolove u trbuhu i probleme s krvnim tlakom. Čak i kad je izgubila svijest, Kolesnikovoj nije pružena pomoć.

Prema riječima njezine sestre, u bolnicu su je prevezli tek kada je njezino stanje već bilo kritično. “Maria je imala čir koji joj je probio stijenku želuca”, rekla je njezina sestra Tatjana Komič. Kako je sama Kolesnikova kasnije objasnila, liječnici su ju spasili u posljednjem trenutku. Njezinom ocu je posjeta bila dozvoljena tek u prosincu 2022.

U intervjuu za BBC Lukašenkoje rekao da bi razmislio o pomilovanju Kolesnikove ako bi ona to zatražila. Politički zatvorenici koji odbijaju podnijeti zahtjev za pomilovanje pod sve su većim pritiskom. Aktivisti za ljudska prava svjedoče o ženama koje su osuđene zbog "politike" te im nije dopušteno prisustvovati bogoslužju ili koristiti teretanu. A od početka rata Rusije protiv Ukrajine, dopušteno im je kontaktirati samo s najbližom rodbinom.