Ovisnost i milijarde - tko zarađuje na slabostima ljudi?

U Njemačkoj puši oko 20 milijuna ljudi u dobi između 18 i 59 godina. Mnogi od njih svoju ovisnost plaćaju smrću. Po proračunima Njemačkog društva za pomoć oboljelima od raka svake godine od posljedica redovitog konzuma cigareta i duhana direktno ili indirektno umre 110-140 000 osoba. No, i alkohol i duhan su profitabilne gospodarske grane: najomiljenije piće Nijemaca je i dalje pivo. 2003. njemački pivari su zabilježili promet od 9 milijardi eura. U oko 1200 pivara zaposleno je više od 34 000 radnika. Industrija piva, i to se mora naglasiti, tisućama obitelji osigurava egzistenciju. Jürgen Witt iz Porajnsko-westfalijskog udruženja pivara navodi i ostale industrijske grane koje ovise o pivarstvu:

«...proizvodnja gajbi za pivo, bačvi, etiketa, čaša, krigli...pivarska industrija zapravo osigurava radna mjesta i u puno drugih industrija.»

Uz pivo rado se popije i čaša vina te čašica žestokog pića: njemački vinari su, također u 2003. ostvarili 750 milijuna eura prometa, a proizvođači žestokog alkoholnog pića preko 3 milijarde eura. Što se tiče cigareta tijekom protekle godine u Njemačkoj ih je proizvedeno preko 111 milijardi komada. To znači i promet od čak 20 milijardi eura.

Kada bi se odjednom prestalo pušiti i piti alkohol, u trenu oka bi se pred velikim problemom našao i savezni ministar financija Hans Eichel. Veliki dio državnog proračuna trenutno se puni upravo poreznim prihodima iz prodaje legalnih droga. U državnu kasu se tako godišnje slije preko 14 milijardi eura poreza na duhan i duhanske proizvode, preko 2 milijarde iz prodaje žestokih pića, 785 milijuna eura poreznih dadžbina na pivo i 430 milijuna eura iz trgovine pjenušavim vinima. Uz to ne smiju se zaboraviti ni državni prihodi iz poreza na zaradu zaposlenih u tim industrijama. Bi li država bankrotirala kada više ne bi bilo pušača? Karl Lautenbach, profesor ekonomije zdravstva na kölnskom sveučilištu ne misli tako:

„Država je s porezima na cigarete uvijek na gubitku. Uz prihode iz tih poreza ne smije se zaboraviti koliko troškova godišnje prouzroči pušenje. Srčane bolesti, infarkti, oboljenja od raka…sve te bolesti koje su u vezi s konzumacijom duhana koštaju i u biti je novac koji stigne državi već unaprijed potrošen zbog povišenih troškova liječenja. Zu to bilježi se i pad produktivnosti: tko boluje ne može raditi, a tko ne radi ne plaća poreze. Na koncu konca može se reći da su makroekonomske štete koje prouzroči konzumacija duhana dva puta veće nego prihodi od poreza na te proizvode“.

Slilčan problem, kaže profesor Lautenbach, iako ne tako jako izražen uočljiv je i kod alkohola:

„I kod potrošnje alkohola nastaju milijardski troškovi. No, oni se za razliku od duhana teže daju izračunati. Kod duhana je sigurno postojanje oko 15-20 milijardi eura zdravstvenih troškova. Kod alkohola bih ja, po mom osobnom mišljenju rekao da su troškovi nešto manji od 5 milijardi. Ali i takvi su previsoki. Osobito važno je boriti se protiv alkoholizma kod djece. Zlorabljenje alkohola je vjerojatno već onda kada djeca počnu piti alkohol jer industrija ima izrazito rafinirane strategije plasiranja proizboda na tržištu.“

Međunarodne studije pokazuju, a sličnog je stava i Svjetska zdravstvena organizacija, da je povišenje stope poreza na duhan i duhanske proizvode jedan od tri najvažnija instrumenta za smanjenje potrošnje i osobito sprječavanja pušenja mladih. Osobito kod djece koja svoje cigarete plaćaju džeparcem i koja su cilj duhanske industrije već u dobi između 12 i 14 godina.

Između 2000. i 2005. u Njemačkoj je čak u pet navrata povišen porez na duhan. Jedna studija Instituta za terapiju i istraživanja zdravlja u Kielu na temelju ispitivanja potrošača došla je do sljedećeg rezultata:

«11,5 ispitanika je navelo kako je smanjilo dnevnu potrošnju, 11% je počelo kupovati jeftinije marke cigareta, 10,7% je navelo kako želi prestati s pušenjem nakon povećanja cijena. I samo 4,7% ispitanika je nakon poskupljenja doista i prestalo pušiti.»

U prvom polugodištu 2004. su državni prihodi od poreza na duhan opali za 200 milijuna eura u odnosu na godinu dana ranije. Nade ministra financija o dugoročnom priljevu nekoliko milijardi nakon povećanja porezne stope time su odmah na početku postale prah i pepeo.