Ovako se ne može dobiti rat | TEME | DW | 31.07.2006
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Ovako se ne može dobiti rat

Izrael je najavio ograničeno primirje nakon što je u izraelskom zračnom napadu na libanonski grad Qanu u nedjelju ubijeno 56 ljudi. Primirje bi trajalo 48 sati kako bi se civili mogli skloniti na sigurno. Napadi će se i dalje nastaviti, priopćeno je iz Izraela.

UN-ove ekipa nakon izraleskih napada na Libanon

UN-ove ekipa nakon izraleskih napada na Libanon

Slike su slične: jedna palestinska obitelj koja na plaži postaje žrtvom granatiranja, UN-ovi promatrači čija baza nakon kiše projektila postaje grobnicom i sada žene i djeca, zatrpani u južnolibanonskom selu Qani, gdje su potražili utočište od izraelskih napada. I svaki puta čujemo spontano izraelsko priopćenje, kako se žali zbog gubitka života nedužnih civila.
Događaj iz Qane treba sada istražiti – kao što su istraženi i drugi slučajevi. Rezultat će biti jednako nezadovoljavajući, jer već sada se navodi kako je Hezbolah odgovoran za smrt više od 50 žena i djece i zbog toga jer su iz mjesta Qane ispaljivali rakete na Izrael.
Naravno da je točno da Hezbolah kao i druge militantne skupine ne oklijeva skrivati se iza “ljudskog štita”. No, znači li to da Izrael nema obveze voditi računa o civilima u području zahvaćenim ratnim djelovanjima? Još uvijek vrijedi međunarodno pravo, prema kojem strane u sukobu moraju imati obzira prema onima koji ne sudjeluju u sukobima i prema nedužnim civilima. I drugo, Izrael sa svojim napadima želi osigurati sigurnost za vlastito stanovništvo. Ali, pitanje glasi može li i smije li Izrael to činiti napadajući, očigledno na slijepo, civile na suprotnoj strani?
U Izraelu se formira otpor: uvijek se primjećuje samo vlastita bol, ali ne vidi se bol nanesena drugima. U međunarodnim okvirima to znači, da Izrael reagira neprimjereno žestoko i kažnjava jedan cijeli narod za nedjela nekolicine radikala.
Naravno da u inozemstvu postoji spremnost priznati da Izrael ima pravo na samoobranu, a to se posebice naglašava u Njemačkoj. Međutim, bezobzirno djelovanje protiv civila i uništenje infrastrukture u Libanonu u posljednjih nekoliko dana ozbiljno je poljuljalo takvo razumijevanje.
Još uvijek je svijet, čini se, bespomoćan: vlastiti državljani su evakuirani i izražava se spremnost na pružanje humanitarne pomoći, ali krvoproliću nema kraja. O slanju međunarodnih snaga samo se govori, a pozivi na primirje padaju u vodu zbog američke solidarnosti s Izraelskim ratnim ciljevima. No, radi se o ratom cilju koji se ne može postići tenkovskom i zrakoplovnom paljbom, što je pokazalo i povjesno iskustvo. U sukobima s Hezbolahom Izrael je počeo osjećati negativne posljedice koje sa sobom donosi “asimetričan” sukob. Izrael ne može i neće dobiti ovaj rat, jer nitko ne može pobijediti, svi će izgubiti ili su već gubitnici. Što prije ovaj sukob završi tim bolje.