1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Ostati u domovini, barem iz inata

Medana Weident
26. listopada 2018

U odnosu na broj stanovnika Rumunjska je na drugom mjestu, iza Sirije, po broju onih koji su otišli u potrazi za boljim životom. Kad politika neće, gospodarstvo ne može, onda umjetnici nastoje navesti mlade na ostanak.

https://p.dw.com/p/37F3H
Armutszuwanderung Osteuropa
Foto: picture-alliance/dpa

Već i 160 kilometara loše ceste od zračne luke u Iasiju do Piatre Neamt na sjeveroistoku Rumunjske, pokazuje kolika je briga Bukurešta za ovaj zabačen kraj: „Još uvijek tu nema autoceste, ni danas, 2018.! Nema čak niti komadića autoceste u čitavoj regiji Moldovi. Nisu čak niti počeli graditi...", psuje naš vozač Nicu dok se puna dva sata vozimo kroz zapravo lijep krajolik.

Ali praktično sva industrija koja je tamo možda i postojala, u socijalizmu je već odavno propala. U potrazi za poslom, u pravilu negdje u Europi, mnogi su ostavili samo djecu u domovini gdje ih čuvaju djed i baka, ponekad tek susjedi. Čitav kontakt s roditeljima se svodi na internet, u Rumunjskoj se već govori o Skype-obiteljima.

Jer u proteklih dvadesetak godina iz te zemlje je otišlo oko tri i pol milijuna njenih građana. Po podacima UN-a za razdoblje od 2000. do 2015. i razmjerno broju građana, samo je iz Sirije otišlo više ljudi nego iz Rumunjske: i danas statistički gotovo svakih pet minuta po jedna Rumunjka ili Rumunj napuštaju svoju zemlju.

Kazalište mladih u Piatra Neamtu
Kazalište mladih u Piatra Neamtu je u 60 godina djelovanja steklo ugled koji daleko prelazi granice Rumunjske.Foto: DW/M. Weident

Odlazak i na kazališnim daskama

I naš vozač Nicu ima kćerku i u psovkama na korupciju u vladi ga jedino može prekinuti ponos što je kćer upravo upisala studij medicine. Naravno, istovremeno je krenula i na tečaj jezika: uči njemački, dobri liječnici su traženi u Njemačkoj, objašnjava nam Nicu.

Zapravo su već ljuto potrebni i u Rumunjskoj jer je „odljev mozgova" postao ozbiljan problem: nedostaje i zanatlija, inženjera svih vrsta, mladih koji će i u Rumunjskoj znati stvoriti blagostanje. Tako je to i u slikovitom gradiću Piatra Neamt, nastao još u srednjem vijeku, koji broji osamdesetak tisuća stanovnika. Socijalizam im je ostavio i tipične novogradnje, ali i tamošnje Kazalište mladih slavi svoju 60. obljetnicu i steklo je ugled koji seže i preko granica Rumunjske.

Prije nekoliko godina je upravu kazališta preuzela Gianina Carbunariu i trudi se i na kazališne daske postaviti probleme koje muče današnje Rumunje: odnos prema diktaturi Ceausescua, korupcija, odlazak u inozemstvo i problemi koji su izazvani globalizacijom. U njenom novom djelu „Work in Progres" je radila sa mladim glumcima iz čitave Italije i u predstavi se sažimaju problemi tržišta rada u čitavoj Europi, ne samo Talijana nego i radnika iz istoka Europe i izbjeglica. „Bilo je zanimljivo iskustvo vidjeti kako iskorištavanje radnika funkcionira svugdje na isti način", kaže nam Carbunariu.

Gianina Carbunariu moderira razgovor.
Tradicija Kazališta mladih jest da se nakon predstave razgovara sa publikom o aktualnim problemima koji su prikazani.Foto: DW/M. Weident

Pretvaramo se u golemi trgovački centar"

Običaj u tom kazalištu je da se publika i nakon predstave potakne na razgovor o prikazanom problemu. „To je naša dužnost kao umjetnika", smatra voditeljica kazališta. „Mi ne možemo promijeniti svijet, ali možemo ga uz pomoć kazališta i umjetnosti bolje razumjeti. To je poticaj na razmišljanje i to nije malo."

Sylvia Traistariu
Sylvia TraistariuFoto: DW/M. Weident

Sylvia Traistariu je studirala likovnu umjetnost u Cluj-Napoci i Bukureštu, ali sad radi u gradskoj galeriji. I njena djela su prožeta aktualnim problemima: „Zabrinuto promatram razvoj našeg društva. I Europe, to se ne može razdvojiti. Pokušavam i u mojim djelima upozoriti kako se krećemo u krivom smjeru. Brine me sve veći materijalizam, ludilo potrošnje. Postali smo robovi novca u svijetu koji se pretvara u golemi trgovački centar", misli umjetnica.

Na Zapadu je taj proces trajao neko vrijeme, ali Rumunjsku je pogodio preko noći. I nju brine što mladi odlaze: „Oni tu imaju osjećaj da u svojoj struci tu nikad ne mogu postići sve što mogu. Zato masovno odlaze. Ne radi se samo o novcu, nego mislim da ste u Rumunjskoj osuđeni da uvijek ostanete tek negdje u sredini i prosječni, bez obzira koliko ste dobri."

„Ja ostajem!"

Zapravo i njoj nije dovoljna samo umjetnost da bi od toga živjela i pitamo je, je li i ona razmišljala o odlasku? „Oh da, veoma često!", priznaje. I ona i mnoge njene kolegice i kolege. „Ali sam na kraju ipak ostala. Volim moju domovinu i moju obitelj. I ja sam imala lijepo, sretno djetinjstvo i sada pokušavam i ja tu dati svoj doprinos."

Viorela Stoian und George Bors
George želi biti glumac, Viorela inženjerka - ali svakako ostati u domovini.Foto: DW/M. Weident

U Kazalištu mladih srećemo Viorelu i Georgea. Osamnaest im je godina, George mašta o studiju glume i ostanku u kazalištu, Viorela želi biti inženjerka zračne i svemirske tehnike. I oni stalno razgovaraju o tome što se dešava u Rumunjskoj, ali i Viorela je odlučna ostati u svojoj domovini: „Ne, nikako ne želim otići. Možda samo za vrijeme dodiplomskog studija. Ali znam da mnogi moji vršnjaci planiraju odlazak. Meni se dopada ovdje i bila bi sretna kad bi mogla pridonijeti pozitivnom razvoju."