Osječki „esperanto“ spašen od zaborava | Priča dana | DW | 30.03.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Osječki „esperanto“ spašen od zaborava

Esekerski jezik je bio mješavina njemačkog, mađarskog, hrvatskog uz dosta turcizama, svaka nacija u gradu dala je svoj doprinos pučkom jeziku koji je bio dominantan sredinom prošlog stoljeća.

„Esekerski tekstovi – Essekerische texte“

„Esekerski tekstovi – Essekerische texte“ – knjiga koja je sačuvala izgubljeno, dodatna vrijednost je što sadrži i dva CD-a sa kojih se može čuti kako je njemački nekada zvučio u Osijeku

„Seabus Feači... hat vu pist sou long kvesn?"  Naravno da je napisana rečenica teško razumljiva danas bilo kome jer je riječ o esekerskom jeziku koji je izumro sredinom prošlog stoljeća. Podsjeća na njemački, ali se odmah vidi da tu nešto „ne štima“. Esekerski je u svoje „zlatno doba“ bio dominantan govor u Osijeku i okolici.

U doba kada je Osijek bio multikulturalna sredina u kojoj su živjeli Njemci, Mađari, Hrvati, Židovi i još deseci nacionalnih majina taj jezik je bio prije Drugog svjetskog rata svojevrsni esperanto toga doba. Jezik koji su koristili svi i svi su ga razumjeli, a opet nije bio ničiji - odnosno, bio je zajednički. Iako dominantno njemačkog vokabulara, on je bio sastavljen od riječi svih nacija koje su živjele u tadašnjem Osijeku.

„Svi su govorili esekerski u svakodnevnom govoru. I Nijemci su ga govorili, nije se govorio „hoh deutsch", njega su govorili samo gospoda. Ako bi djeca činovnika, advokata ili liječnika na ulici „pokupili“ esekerski i upotrijebili ga u kući, znali su i ćušku dobiti jer se služe iskvarenim pučkim jezikom. I ja sam tek u školi naučio književni njemački", kaže Nikola Mak, nekadašnji zastupnik njemačke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru i napominje da je zapravo u pitanju jedan od 70 narječja njemačkog govora.

Nikola Mak

Nikola Mak

Riječ je o jeziku koji je nastao na osnovama njemačkog, ali vokabular je mješavina njemačkog, mađarskog i hrvatskog, uz dosta turcizama. Govorila ga je većina urbanog stanovništva u Osijeku prije Drugog svjetskog rata. Nakon 1945. jezik je jednostavno nestao jer je bilo kakav oblik njemačkog bio nepoželjan u to doba.

Iako se književni njemački relativno brzo vratio u škole kao strani jezik, essekerski se nije vratio u upotrebu jer je starija generacija koja ga je govorila – prestala govoriti i nastala je generacijska „rupa". Bake ga više nisu prenosile unucima i jezik još živi danas samo u sjećanju najstarijih Osječana. Današnji praunuci tih baka i djedova žele opet naučiti taj jezik, ali više nemaju od koga.

Hanna Klein, projekt menadžerica u osječkoj Udruzi Nijemaca kaže kako postoji sve veći interes novih generacija da se ponovo „približe" svojim korijenima. „Prošle godine smo počeli raditi sa starijim Podunavskim Švabama projekt u kojem su oni pričali svoje uspomene koje su ponekad i bolne, obzirom da su svi prošli kroz logore nakon 1945. godine. Iako je dio njih pod pritiskom čak promjenio i ime, većina ih nije htjela potisnuti svoj nacionalni identitet", kaže Hanna Klein koja je zahvaljujući tim video snimcima zabilježila i jednu varijantu njemačkog jezika koji je nekad govoren.

Tragovi u jeziku

Esekerski i danas živi kroz neke riječi koje su najnormalnije u govoru, ali mlađa generacija ne zna da je porijeklo zapravo njemačko, kaže Hanna Klein. Grünzeug i Schraubenzieher danas su ostali kao grincajg i šrafciger, što je još jedna karateristika esekerskog  - bio je pisan fonetski, jer tadašnji puk – uglavnom slabo ili nikako pismen, zapisivao ga je onako kako ga je čuo.

Zanimljivo je da je svaka nacija donijela u esekerski govor ono što je dominantno bio njihov posao. Ako kažete da je „mušterija napravila rusvaj", očigledno je da je i „mušterija“ i „rusvaj“ turcizmi za „kupac", „nered". Pretpostavka i jest da su turcizmi došli od trgovaca iz Bosne.

Hanna Klein

Hanna Klein

Zato se i danas u Osijeku sav alat naziva njemačkim riječima. Oni koji su rođeni u Osijeku, osim ako nisu doista jezični puristi, nikada neće reći „odvijač“ – u Osijeku je to uvijek „šrafciger". To govori i o tome da su osječke Švabe iz Njemačke sa sobom donijeli alat i znanje kako ga upotrijebiti. Uz alat, ponijeli su i radnu etiku, pa nije ni čudo da su ubrzo postali onaj bogatiji dio društva. I danas pridjev „švapsko“ u Osijeku nosi konotaciju nečega kvalitetnog - napravljenog sa dobrim ukusom i da traje. 

Spašeno blago

Pokušaj da se sačuva jedno jezično blago učinio je 2011. godine profesor germanistike i slavistike, lingvist Velimir Petrović sa svojom knjigom „Essekerski tekstovi- Essekerische texte“, trojezičnim izdanjem na essekerskom, njemačkom i hrvatskom. Dodana vrijednost knjige je što sadrži i dva CD-a na kojem se može i čuti kako je njemački jezik nekada zvučio u Osijeku.

Esekerski tekstovi

Trojezično izdanje sa esekerskim, njemačkim i hrvatskim tekstom

No, uskoro izlazi i prošireno izdanje knjige koja će imati preko 500 stranica i uz tekstove sadržavat će i riječnik essekerskog jezika. Knjiga će biti objavljena u suradnji Njemačke zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj iz Osijeka, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i osječkim Filozofskim fakultetom. Na žalost, samo nekoliko dana nakon što je dovršio rukopis, profesor Petrović je prije dvije godine preminuo.

Kada njegovo životo djelo izađe iz tiska, bit će zadnji pokušaj da se sačuva jedan jezik – a jezik kao najvažnija odrednica svačijeg identiteta govori nam puno više od zaboravljenih riječi, on nam govori o identitetu onih koji su živjeli prije nas.

Pogledajte video 02:31

Srpski kamenčić u mozaiku osječkih kultura

Audios and videos on the topic