Opasni njemački pesticidi u Africi | Priča dana | DW | 14.05.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Opasni njemački pesticidi u Africi

Na afričkim plantažama završavaju pesticidi proizvedeni u Njemačkoj koji nemaju dozvolu za korištenje u EU-u. Zarađuju li njemačke tvrtke na štetu zdravlja lokalnih afričkih radnika i tamošnjeg okoliša?

Plantaža agruma Hillside nalazi se u Istočnom Kapu, poljoprivrednoj regiji na jugoistoku Južnoafričke Republike. Tamo gdje je najbolja klima za uzgoj agruma pruža se prelijep pogled na redove zelenih stabala na crveno-smeđim poljima. Plodovi s tih plantaža su dijelom namijenjeni i za europsko tržište. Ali zelena idila je varljiva: upotreba pesticida na ovoj i drugim plantažama u zemlji nanosi veliku štetu ljudima i okolišu. To su rezultati najnovijeg istraživanja Zaklade Rosa Luxemburg i organizacija Misereor i Netzwerk Inkota.

U Africi može, u EU-u ne može

U istraživanju se navodi svjedočenje jednog poljoprivrednog radnika iz Zimbabvea, čije zdravlje je bilo ozbiljno ugroženo na plantaži Hillside prije tri godine. Dok je traktorom prskao pesticide po njivi naletom jakog vjetra je kemikalija dospjela direktno u otvorenu vozačku kabinu. Radnik migrant je zbog toga pretrpio akutno trovanje pluća i bio hospitaliziran nekoliko tjedana. Prema rezultatima studije, udahnuo je herbicid Treevix, čiji aktivni sastojak saflufenacil u EU-u nije odobren. Proizvođač pesticida je njemački koncern BASF.

Tijekom istraživanja su o upotrebi pesticida ispitani poljoprivredni radnici s tri plantaže u Istočnom Kapu. Pored Južnoafričke Republike autori studije istraživali su i u Brazilu. Konkretno, oni optužuju kemijske koncerne BASF i Bayer za prodaju pesticida i aktivnih sastojaka sadržanih u njima, koji su u EU-u zabranjeni.

Bayerovi proizvodi sve su traženiji u Africi

Bayerovi proizvodi sve su traženiji u Africi

Potražnja za pesticidima raste

"Bayer i BASF uvijek se pozivaju na tobožnju sigurnost svojih proizvoda, ali to je mit", kaže Jan Urhahn, poljoprivredni stručnjak iz Zaklade Rosa Luxemburg i koautor studije.

"Nedostatak informacija i manjkava zaštita su realnost u Africi. Korporacije svakodnevno krše ljudska prava", dodaje on.

Trgovina pesticidima eksplodirala je posljednjih godina. Za to su zaslužni pokušaji afričkih vlada da strukture malih poljoprivrednih vlasnika pretvore u industrijsku poljoprivredu. A od povećane potražnje za pesticidima u Africi profitiraju i njemačke kemijske kompanije.

Po Urhahnovim riječima, Njemačka je drugi najveći izvoznik pesticida u svijetu. Južnoafrička Republika je posebno važna za dvije njemačke firme - Bayer i BASF - ne samo kao tržište prodaje, već i kao mjesto proizvodnje iz koje se isporučuje u niz drugih zemalja. Ali zašto se ne ograniči izvoz tvari koje su zabranjene u EU-u?

"Tu se radi o vrlo banalnoj stvari – o osiguranju profita dvije najveće njemačke kompanije", smatra Urhahn.

Dozvole drugačije od zemlje do zemlje

Činjenica da Bayer i BASF na globalnom jugu prodaju opasne pesticide, koji uopće nisu u prometu u Europskoj uniji, doprinosi i strašnoj statistici da se 99 posto smrti od trovanja pesticidima događa u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, navodi se u studiji. Razlozi učestalog trovanja u zemljama na globalnom jugu su odobravanje niskih pragova, nedostatak informacija o opasnosti aktivnih sastojaka i često neadekvatna zaštita na radu.

Bayerova tvornica u južnoafričkom gradu Nigelu

Bayerova tvornica u južnoafričkom gradu Nigelu

Imaju li BASF i Bayer dvostruke standarde za svoje pesticide pri njihovom plasiranju na tržište? Obje kompanije odbacuju te optužbe na upit DW-a.

Dirk Hartmann, direktor odjela za zaštitu bilja za Afriku i Bliski istok u BASF-u, za DW objašnjava da su sredstva za zaštitu bilja razvijena za specifičnu regionalnu "situaciju i kulturu". To znači da se odobrenja razlikuju u pojedinim zemljama. Osim toga, sve djelatne tvari koje BASF koristi u svojim sredstvima za zaštitu usjeva odobreni su u najmanje jednoj zemlji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Holger Elfes, glasnogovornik odjela za uzgoj bilja u Bayeru, također je na upit DW-a odgovorio da postoje različiti standardi u različitim dijelovima svijeta - trenutni primjer je najezda skakavaca u istočnoj Africi. Ovakve razlike trebale bi objasniti zašto Bayer u nekim zemljama prodaje proizvode za zaštitu usjeva koji drugdje nisu odobreni. Poput BASF-a, Bayer također navodi odobrenje u najmanje jednoj državi OECD-a kao kriterij za svjetsko tržište djelatnih tvari u pesticidima.

Bio-pesticidi kao skuplja alternativa

Silke Bollmohr, direktorica tvrtke za ekološko savjetovanje Eco-Trac Consulting u Keniji optužuje BASF i Bayer za dvostruke standarde – pa čak i ako je u Africi legalno dopušteno plasiranje pesticida koji u EU-u nisu odobreni. Prije nekoliko godina ova tvrtka je uspjela dokazati da se i u Keniji koriste takvi pesticidi.

Bollmohr navodi jedan od glavnih problema: u mnogim zemljama na globalnom jugu tržište pesticida potpuno je netransparentno, ne postoji javno dostupna baza podataka o upotrijebljenim pesticidima, a na mnogim mjestima kriteriji za autorizaciju jednostavno nisu dovoljno strogi.

Seljaci u Keniji: kako smanjiti potrošnju pesticida?

Seljaci u Keniji: kako smanjiti potrošnju pesticida?

Bollmohr stoga zahtijeva da njemačka savezna vlada poduzme mjere: "Po njemačkom Zakonu o zaštiti bilja postoji mogućnost zabrane izvoza ukoliko je to potrebno radi zaštite ljudi, životinja i prirode." Takva zabrana već postoji u Francuskoj: proizvodnja, skladištenje i plasiranje pesticida koji nisu odobreni u EU-u na globalno tržište od 2018. je kazneno djelo.

Istovremeno, moraju se bolje razmotriti i lokalne alternative, naglašava Bollmohr. Mnogi mali farmeri već su uspješno koristili prirodne tvari poput čilija ili bijelog luka. Dostupni su i bio-pesticidi, ali su oni skuplji.

Jan Urhahn iz Zaklade Rosa Luxemburg također naglašava da bi poljoprivrednici upotrebu pesticida trebali svesti na najmanju mjeru, kako bi se dugoročno očuvali ekološki temelji. U suprotnom postoji rizik da poljoprivrednici postanu ovisni o korporacijama, jer će morati primjenjivati ​​sve više umjetnih gnojiva, pesticida i hibrida - začarani krug koji bi na kraju mogao postati dužnička klopka za poljoprivrednike.

Preporuka uredništva