'Opasne' Osječanke meka srca

Čim se otopi snijeg, sunce će na cestu izmamiti motoriste. Devet registriranih klubova govori da Osijek i Osječani vole biti na dva kotača. Više od tisuću motora je u gradu, no tek dio njih pripada onoj posebnoj „kasti“, onima koji, puni adrenalina, kroz vizir kacige gutaju kilometre. Ali, kako pričaju Darijo Otrov Partić iz MK Osijek i Nikola Kolak iz MK Lokomotive: „Mi nismo divljaci, mi smo obiteljski ljudi koji volimo motor, koji volimo putovati motorom.“ „Vjetar u kosi, prvenstveno druženje s drugim moto klubovima, s drugim ljudima koji isto vole motore.“

Legice vole Osijek - i motore

Dečki su prije godinu dana dobili žestoku konkurenciju. Desetak žena koje su htjele pokazati da ljubav prema motociklima i moto-sportu nije rezervirana samo za muški dio populacije, ali i odagnati uvriježenu sliku žene isključivo na suvozačkom mjestu. Desetak motociklistica osnovalo je svoj klub. Simboliku su upotpunile time što su osnivačku skupštinu održale točno na Međunarodni dan žena, a iz ljubavi prema gradu u kojem žive, klub su nazvali „Legice“, što u slengu nedvojbeno govori da je riječ o Osječankama.

"Ušle su u jedan svijet motora. Ja njih ne gledam tipično kao ženske. One su bajkerice, one imaju klub. Poštujemo te oznake i na taj način možemo samo surađivati", komentira Otrov. Zajednička putovanja, organizacija raznih manifestacija, humanitarne akcije, kampanje… ali, druženje iznad svega. A vrhunski zabavni društveni doživljaj jest vožnja. Ne utrka, privilegij – ne pravo, ispričat će ove bajkerice. Pravila su jasno određena. Točnost i poštivanje dogovora, puni rezervoar, uredni papiri i motocikl neka su od njih. Uz ostalo na svojim internetskim stranicama, gdje međusobno jedna drugoj, ali i svijetu pronose vijesti o svom radu, piše: „Na ruti se pridržavamo pozitivnih propisa država čijim se teritorijem krećemo. To se prije svega odnosi na propisane dokumente, brzinu, opremu, promile etc.“

"Uvijek se može voziti bez plana, međutim, ali ako se predvidi svaki kilometar, lakše je voziti, ljepše - i puno sigurnije“, ispričala je Ankica Bilandžić, kojoj je nadimak među Legicama Turenschefitza: „Ali mi uvijek nastojimo odrediti start i cilj naših vožnji. Točno se zna tko je za što zadužen, što i kako se vozi, kamo kada - to je priprema koja donosi ugodu svim Legicama, ali i članovima drugih klubova koji se priključuju našim vožnjama i poštuju naša pravila."

Na idućoj stranici pročitajte: Štiklice ostaju kod kuće

Štiklice ostaju kod kuće

Žene - govore stereotipi - idu na put punih kofera i to u pravilu uvijek vrlo teško stane u prtljažnik automobila. Kako motociklistice uspiju ponijeti sve što im treba? "Motori su danas jako dobro opremljeni", kroz smijeh odgovara Bilandžić: "Dodatna oprema je takva da se uz dobru organizaciju, dobar plan može spakirati baš sve ono što nam treba. I uvijek im savjetujem - višak se ne nosi. Ostavite štiklice kod kuće."

"Turenschefitza je prva i nju se nikad ne smije pretjecati - to je naše prvo pravilo, ali ona zadnja koja se vozi je back-marker - ona vas nikad neće ostaviti i pazi da se negdje ne zagubimo putem", objašnjava predsjednica ŽMK-a Legice Tatjana Grganović. Na putovanjima bajkerice se zaustavljaju zbog zabave, druženja, posjeta prirodnim, kulturnim, povijesnim i drugim turističkim sadržajima, ispijanja kave, slikanja, smijanja, ručkova, večera, marenda…

Bajkoviti motopisi

"Cijela mi je familija proljetos plakala kad sam najavila da ću na obiteljsku feštu u Njemačku doći motorom", zapisala je u svom motopisu Turenschefitza, koja je na kraju, kako reče, krajem srpnja, u jeku baranjske žetve, na 35°C, s trinaestogodišnjom kćeri Barbarom krenula "na probnu vožnju dugu 4.000 km". Maxi-scooter od gotovo 300 kubika doveo ih je i do bajkovitog Neuschwansteina, gdje su za noćenje ostavili petinu njezine plaće, što je umanjilo dojam o bajkovitosti.

Ali ne samo to: "Večerale smo u susjednom restoranu nešto original na bavarski način, kad je odjednom počela tuča veličine oraha, nakon deset minuta šteta je iznosila desetke tisuća eura: naravno da hotel iz bajke nema garažu, pa sam se u mislima već oprostila da moja 'đilerica' više nema ni satove, ni vjetrobran, ni masku. Ljudi! Izgledala je kao da je led tukao svud oko nje, a da ni jedna kocka nije udarila u nju!" Ovakvih i sličnih priča na zajedničkim putovanjima i osobito druženjima bude u nedogled. Na motor sjedaju vikendom i treniraju za Alpentour, na koji kreću sredinom sljedeće godine. Do tada planiraju obići Pečuh, ovogodišnji europski grad kulture, lijepi grad na Dunavu – Novi Sad, Velebit, Zlatibor, Triglav.

Na idućoj stranici pročitajte: Sigurnost i edukacija mladih

Sigurnost motorista i edukacija mladih

Popularizacija života s motorima nije jedina aktivnost ŽMK-a Legice. U suradnji s gradskim tijelima, namjeravaju se obratiti osnovnoškolcima. „Usmjerili smo se na populaciju koja se tek počinje kretati po cesti - buduće vozače, 7. i 8. razrede osnovne škole. Pokušat ćemo utjecati na njih, ne samo što se tiče vožnje motora, nego općenito kulture ponašanja u prometu“, kaže Grganović.

"Da sam prije 15 ili 20 godina, kada sam prvi puta sjela na motor, imala love za 'makinu', ja bih se ubila negdje - nema greške. Ali sad kad imam ovoliko godina koliko imam, nekako sa strahopoštovanjem sjedam na motor. Ali možda i činjenica da sam ga sama kupila ipak nešto znači." I to iskustvo žele prenijeti mladima, koji na žalost najčešće kao motociklisti ginu na hrvatskim cestama.

"Motor je, za razliku od automobila, priča Ankica Bilandžić, sasvim jedna „druga naprava“, vrlo opasna. Ali kad bismo na njoj vozili kao da vozimo svu svoju djecu onda ne bi dolazilo do toliko nesreća na cesti." Legice se nadaju da bi uskoro Osijek mogao dobiti motociklističku stazu, jer, ističu kako imaju sreće što je gradonačelnik motorist, pa ih razumije.

"Bila je nekakva priča da će se nešto organizirati na aerodromu, pa se nadam da ćemo tamo moći ispoljiti tu nekakvu svoju brzinu, adrenalin i euforiju“, priča jedna od Legica, Lidija Žeravica, koja priznaje da ih brzina zna zagolicati: „Naravno da će, kad se pruži nekakva prilika, kada se nalazimo negdje izvan grada, ako je situacija takva da se to može, svatko od nas, pa naravno i ja, dodati malo gasa, ali to su stvarno rijetki uvjeti."

A to istraživanje svojih mogućnosti i mogućnosti motora kojim upravljaju dio su „svetih pravila“ Legica, s njihove internetske stranice: „Redovito trenirajte! Vježbajte kočenje! Razvijajte svoje moto-vještine negdje gdje vas nitko (osim muža ili druge Legice) ne vidi i to prije nego što se upustite u cestovnu avanturu! lagano istražite kako se vaša mašina ponaša na suhom i na vlažnom tlu, na pjeskovitoj podlozi, u zavojima, po kiši, na vjetru, na kamenčićima etc. Ponavljam: l a g a n o!“

Na idućoj stranici pročitajte: Izgledaju opasno, a meka su srca

Izgledaju opasno - a meka su srca

Već je odavno razbijen mit da su bajkeri opasni tipovi. "Jesmo možda ošišani, istetovirani, čupavi i svakakvi - ali smo na kraju ipak svi ljudi, normalni i dobri", priča Kolak iz Legicama partnerskog moto-kluba. Poznato je da svako njihovo okupljanje prati i neka humanitarna akcija. Legice su odlučile cijele godine raditi upravo na tome. Prošle su godine mobilizirale sve osječke klubove i unatoč snažnoj kiši koja je pljuštala na dan kada se provodila akcija, prikupile su 5.555.55 lipa za dječji odjel intenzivne skrbi KBC-a Osijek i tako dale svoj prinos Akciji „Daj 5“.

Primjer su im prijatelji iz najstarijeg osječkog kluba, koji u vrijeme božićnih blagdana, unatoč zimskim uvjetima, sjedaju na dvokotače i postaju Motomrazovi: „Već kad se pravi vožnja po gradu tako lijepo crveno obučeni, onda nosimo poklone u Dječji dom klasje i darujemo djecu“, kaže predsjednik MK Osijek, Darijo Partić. Legice za koji dan ponovno okupljaju sve motoklubove u gradu. Za Dan narcisa, 20. ožujka, prvi puta će se u borbi protiv raka dojke okupiti svi osječki bajkeri.

Za vjetar u kosi nikad nije kasno

A kad su okupljanja u pitanju, vrhunac su ipak moto susreti, na kojima se od prošle godine pojavljuju 'cure' s ružičastim znakom na leđima koji označava pripadnost Legicama. I jednako kao što bi se teško moglo pomisliti da je ispod kacige za upravljačem motora neka žena, treba reći da u Legicama vrlo mladih bajkerica nema. „Jedna od članica ima 58 godina i upisala je vozački za motor“, kaže Turenschefitza i poziva sve hrabre ljude, žene i muškarce da slobodno polažu vožnju motorom kad god to požele: „Nikad nije kasno.“

I za kraj - još jedna opaska. Iako je bajkerima krpica kojom glancaju svog ljubimca vrlo često u rukama, jedan citat iz zlatnih pravila prvog hrvatskog Ženskog moto kluba oprimjerit će da bar u opisu kako to činiti, između njih i Legica ima razlike: „Vaša bi mašina, po mogućnosti trebala uvijek biti sjajna, čista i mirišljava, baš kao i same Legice!“

Autorica: Tatjana Mautner

Odg. urednik: Anto Janković