OLAF u borbi protiv korupcije

Istražitelji su, na primjer, uspjeli dokazati da su duhanski koncerni sudjelovali u krijumčarenju cigareta, a po prstima su dobili i arhitekti nove zgrade Europskog povjerenstva, jer su troškovi trebali biti 180 milijuna eura veći od planiranih. OLAF ima zadaću štititi financijske interese Europske unije, i čini to na najrazličitijim poljima. Europska unija s ovom institucijom do sada bilježi samo uspješnice.

U načelu se službenici OLAF-a ne moraju nikoga bojati – u ciljnik mogu uzeti i samu šefovsku etažu briselskih vlasti. Nedavno je, na primjer palo vodstvo Eurostata, europskog statističkog ureda, nakon što je otkriveno da se u toj ustanovi naveliko razgranao nepotizam.

«Mi smo glede naših istraga potpuno neovisni, kaže šef OLAF-a Franz-Hermann Brüner. Ako dođe do zlouporabe našeg novca, čak i ako to čine službenici ove institucije, mi to registriramo i striktno provjeravamo. Suradnja u Europi je dobila vrlo visoki standard.»

I to za samo nekoliko godina. OLAF je 1999. izrastao iz UCLAF-a institucije koja mu je prethodila, a reforma je provedena pod dojmom skandala vezanih uz Santerovo povjerenstvo. U usporedbi s UCLAF-om, OLAF ima znatno više ovlasti i veći proračun. Na slučaju Santerove komisije, šefovi država i vlada su naučili da korupcija za Uniju predstavlja znatan problem i to ne samo unutar briselskih vlasti, nego i u zemljama koje dobijaju pomoć iz EU-a, objašnjava Brüner.

«Korupcija, prijevara globalni je problem. Zbog toga smo u mnogim slučajevima angažirani unutar trećih država, tamo gdje odlazi novac.Ne postoji ni jedna zemlja u kojoj nema korupcije. Tamo gdje se izdaje novac, tamo ima tih problema.»

U borbi protiv korupcije unutar OLAF-a radi približno 350 suradnika, najrazličitijih zanimanja – od kriminologa do veterinara. Peter Baader je zadužen za interne provjere unutar EU-ovih institucija.. Prije nego što je došao u ovaj europski ured, dvanaest je godina bio sudac u Bonnu. Europsku je uniju upoznao tek kasnije, u praksi:

«Poslovi istražitelja u prethodnoj biografiji – to se već mora sa sobom ponijeti. Za nas su zanimljivi ljudi koji rade u policijskim odjelima za gospodarski kriminal, možda i u antikorupcijskim ili nekim drugim odjelima koje se bave prijevarama. U OLAF-u imamo čitav niz državnih odvjetnika, koji su sa sobom donijeli specifično iskustvo. Taj snop prethodnih stručnih iskustava trebao bi jamčiti, a u praksi to i čini, da se istrage provode profesionalno i usredotočeno, kako i treba.»

Velik dio svojih istraga OLAF-ovci provode u zemljama članicama, kamo odlazi glavnina od stotinjak milijardi eura koliko iznosi proračun Europske unije i to u vidu subvencija za poljoprivredu ili regionalne pomoći. Prijevare su sve rafiniranije, stoga je za istražitelje, kako kaže Baader, prvenstveno važno da budu maštoviti i kreativni.

«Istražiteljski posao nije nešto mehaničko. Tu nema nikakve chek-liste, gdje jednostavno skidate točku po točku, da bi se na kraju kao došlo do rezultata. Za to čovjek treba uzeti vremena, ponekad si dopustiti i luksuz i popodne tri sata sjediti u uredu s nogama na stolu i razmišljati samo o tome kako ću se najbolje približiti nekom određenom dijelu koji mi se učini sumnjivim.»

Samo pet posto svih OLAF-ovih slučajeva kreću se oko čiste korupcije. Ostatak je nemarnost kod ispunjavanja naloga ili jednostavni slučajevi prijevare poput lažiranih troškova sa službenih putovanja. OLAF se bavi i otkrivanjem širenja insiderskih informacija. Češljanje po popisu telefonskih poziva, čitanje elektronske pošte, ali i pretres ureda, ako postoji neposredna sumnja, sve to je dio svakodnevice OLAF-ovaca, čak i ako briselski službenici znaju i negodovati zbog toga.

U prosjeku svaki od istražitelja godišnje otkrije četiri milijuna eura koje su trebale progutati pronevjere, korupcija i prijevare. Ukupno uđu u trag milijardi i pol eura. Kod godišnjeg proračuna od 40 milijuna, OLAF je tako jedan izrazito učinkovit instrument Europske unije.