1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ojkanje na popisu UNESCO-a

16. studenoga 2010

UNESCO je proglasio nova četiri narodna običaja ugroženom Svjetskom nematerijalnom baštinom i zatražio uvođenje mjera kako bi se ona sačuvala. Uz tri tradicije iz Kine, ovdje je i jedna iz Hrvatske – ojkanje.

https://p.dw.com/p/QAIq
Primošten,
Primošten, samo nekoliko kilometara prema unutrašnjosti, može se čuti orginalno - ojkanjeFoto: Ognjen Alujevic

Organizacija za znanost, obrazovanje i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) proglasila je tradicionalni oblik hrvatskog pjevanja, takozvano ojkanje ili treskanje, ugroženom Svjetskom baštinom. Kako su u ponedjeljak (15.11.) uvečer izjavili predstavnici ove organizacije, ovoj „kulturnoj tehnici prijeti izumiranje“. Time je Hrvatskoj dodijeljen zadatak da zaštiti ovaj način pjevanja i o poduzetim koracima podnese izvještaj Svjetskoj organizaciji.

Drvo, UNESCO
Liste Svjetske organizacije dolaze ne samo materijalna već i nematerijalna dobraFoto: AP

Naime, UNESCO-ov odbor za Svjetsku kulturnu nematerijalnu baštinu ovog tjedna zasjeda u Nairobiju i raspravlja o popisu Nematerijalne svjetske baštine iz 2008. godine. Na listi se do sada nalazilo 166 raznih kulturnih tehnika iz 77 zemalja. Osim tradicionalnih kulturnih oblika odnosno običaja iz Hrvatske i Kine, ovom popisu je dodano još 12 drugih, iz raznih zemalja svijeta. Na listi Svjetske nematerijalne baštine se nalaze razni plesovi, kazališta, glazba, jezici, razni narodni običaji, svečanosti, blagdani, rukotvorine kao i razne usmene predaje. Ovaj popis nematerijalnih dobara pri UNESCO-u postoji od 2006. godine. U međuvremenu su ga ratificirale 132 države.

Dubrovnik
Dubrovnik, na popisu Svjetske kulturne baštine UNESCO-a, nalazi se i proslava Sv.Vlaha u DubrovnikuFoto: dpa


Što je to zapravo - ojkanje?

Što se tiče ojkanja, odnosno, treskanja, riječ je o obliku prastarog predslavenskog balkanskog pjevanja, koji su, prema istraživanju poznatog etnologa M.Gavazzija, "Hrvati našli, usvojili i sačuvali". Prema muzikolozima, ojkanje je ujedno i jedan od najstarijih oblika višeglasja; ono je navodno starije od srednjevjekovne dijafonije iz koje se kasnije razvila klasična polifonija.

U objašnjenju koje se može pročitati na službenoj internetskoj stranici UNESCO-a stoji da se ovaj način pjevanja koristi na području dalmatinskog zaleđa te da ga izvode dvojca ili više pjevača (muških, ali i ženskih). Što se same tehnike tiče, UNESCO navodi kako je riječ o pjevanju koje "traje toliko dugo, koliko izvođačima takoreći izdrži dah", te da su melodije "zasnovane na ograničenoj, najčešće kromatskoj, tonalnoj ljestvici". Tekstovi, stoji dalje u objašnjenju, "variraju od klasičnih ljubavnih, pa sve do modernijih sa socijalnim ili političkim temama".

Autor: agencije / Željka Telišman

Odg.ured: Andrea Jung-Grimm