Odlazak američkih vojnika: između zabrinutosti i radosti | Priča dana | DW | 11.08.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Odlazak američkih vojnika: između zabrinutosti i radosti

Donald Trump želi povlačenje američkih trupa iz Njemačke. Pogođena je i baza Spangdahlem. Dok se neki stanovnici tog područja boje povlačenja, drugi se raduju.

Američka baza Spangdahlem

Američka baza Spangdahlem

Michael Billen vlasnik je seoskog imanja u živopisnom selu Kaschenbach na jugu Eifela, u saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalz, koja je od američke zračne baze Spangdahlem udaljena nešto manje od 30 kilometara.

Najava američkog predsjednika Donalda Trumpa da će povući vojnike iz Spangdahlema u kojem živi oko 800 stanovnika neugodno je iznenadila stanovnike. Borbeni avioni F-16 odavde bi trebali biti premješteni u Italiju, kao i polovica od oko 4.000 vojnika.

"Trajno povlačenje tih zrakoplova strateški je besmisleno iz vojne perspektive. To bi značilo da bi SAD odustao od ideje da je svjetska sila", naglašava Michael Billen. A trenutno, kaže, ne dobiva se dojam da je to tako.

Šta je s gospodarstvom?

Billen govori o njemačko-američkim odnosima u Eifelu. Postoji, na primjer, Vijeće domaćina Spangdahlem, udruženje zaduženo za kontakt s američkim vojnicima u ovoj njemačkoj pokrajini. Billen, koji je desetljećima uključen i u lokalnu politiku CDU-a, zamjenik je predsjednika tog Vijeća. Amerikanci su sada "otvoreniji nego prije", kaže pak okružni upravitelj Joachim Streit. Prije 20 godina teško da bi objavili bilo šta o kretanju trupa ili građevinskim radovima. Sada pozivaju gradonačelnike iz regije i obavještavaju ih o svojim planovima.

Michael Billen (CDU)

Ako se trupe povuku, opet će se vratiti, uvjeren je Michael Billen

Pored međuljudskih odnosa, tu je i gospodarstvo. Oko 800 njemačkih civilnih službenika radi u američkoj zračnoj bazi. S Amerikancima također postoji 2.400 ugovora o zakupu, objašnjava Manfred Rodens (CDU), gradonačelnik općine Speicher, kojoj pripada i mali grad Spangdahlem. "Ako se odsele, gubimo kupovnu moć", objašnjava on. Tako će zbog povlačenja osoblja koje se brinulo o eskadrili F-16 patiti ne samo vlasnici iznajmljenih stanova, već i lokalne trgovine i industrija. Rodens polaže nade u Kongres u Washingtonu: "On mora odlučiti hoće li se predsjednički planovi uopće provesti." Uostalom, tu je i pitanje novca. Troškovi premještanja iznose najmanje milijardu američkih dolara.

Umirovljeni američki vojnici koji su se trajno nastanili u Eifelu sličnog su mišljenja. Oni su jedini koji otvoreno mogu govoriti o planiranom povlačenju. Pentagon je očito zabranio generalima u vojnoj bazi da govore za medije, te zahtjevi za intervju DW-a i drugih medija ostaju bez odgovora.

Mnogim Amerikancima se sviđa u Eifelu

Richard Lant je jedan od onih koji se ne žele vratiti u rodnu Kaliforniju. On i njegova supruga žive u kući koja je od Spangdahlema udaljena oko 15 minuta vožnje automobilom. Ističe da je vojna zračna luka posljednjih godina modernizirana s puno novca.

Pista je produžena i izgrađeni su novi hangari za avione. "Milijuni dolara uloženi su i u izgradnju nove bolnice, nove stomatološke klinike, nove škole", govori on. Ovaj 53-godišnjak ne može zamisliti da se ti objekti nakon Trumpove odluke više ne koriste. Ako Washington zaista trajno povuče eskadrilu F-16, drugi avioni vjerojatno bi došli u Spangdahlem, tvrdi veteran. "Neki kažu da se Trump odlučio za povlačenje jer ne voli kancelarku Angelu Merkel", govori Lant.

Van Dyke

Umirovljeni američki časnik Van Dyke želi ostati u Njemačkoj

No Amerikanci su voljeli biti u Njemačkoj, naglašava 82-godišnji umirovljeni major Thomas Van Dyke. Napisao je turistički vodič posebno za svoje poduzetne sunarodnjake. Više ne želi napustiti Njemačku sa svojom njemačkom suprugom.

Regija je i prije preživjela odlazak američkih vojnika

I Joachim Streit, okružni upravitelj u Bitburgu, okrugu u kojem se nalazi američka zračna baza, nada se ostanku Amerikanaca. Jer oni u regiji troše oko 100 milijuna eura na usluge, iznajmljivanje, restorane i investicije. "Građevinske firme i druga poduzeća u regiji žive s Amerikancima i od njih."

Pa čak i ako bi vojnici i njihove obitelji otišli: „To smo vidjeli i ranije, devedesetih godina", objašnjava Streit. I regija je preživjela. Godine 1994. Washington je zatvorio bitburšku vojnu bazu. Imanje su naselile regionalne trgovačke i uslužne kompanije. S uspjehom. "Na kraju smo imali više posla nego prije s Amerikancima", tvrdi on. Takozvani "Bitburški model" dokazao se i u kriznim vremenima. "Male i srednje kompanije stvaraju i održavaju više radnih mjesta od velikih kompanija", objašnjava okružni upravitelj.

Günther Schneider

Günther Schneider bi želio da američki vojnici odu

Buka i trovanje podzemnih voda

Neki stanovnici Eifela su sretni zbog najave iz Washingtona. Jedan od njih je Günther Schneider. Godinama se nadao da će se američke trupe povući. Prije 20 godina je vlast izvršila eksproprijaciju zemljišta u njegovom posjedu, kako bi se vojna baza mogla proširiti. Njegova obitelj živi na tom području već 400 godina, kaže poljoprivrednik i tvrdi da neće biti protjeran s tog područja. Njegova se farma nalazi na oko 600 metara od piste u Spangdahlemu, a buka slijetanja i uzlijetanja borbenih aviona mu negativno utječe na zdravlje, tvrdi.

Uz to, dolazi do trovanja podzemnih voda, potoka i jezera u blizini zračne baze. Za to je između ostalog, odgovorna i pjena za gašenje požara koja sadrži takozvane perfluorirane tenzide (PFT). Postoje istraživanja koja pokazuju da ova kemikalija može biti kancerogena. Amerikanci su godinama vježbali gašenje zrakoplova koje zahvati požar. Njemačke vlasti su, izgleda, to ignorirale i nisu učinile ništa.

Ukoliko američke trupe ipak ostanu u Spangdahlemu, Günther Schneider i mnogi njegovi susjedi ne bi bili sretni zbog toga.

Preporuka uredništva