Odakle starim Egipćanima željezo još u doba prvih piramida? | Priča dana | DW | 04.08.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Odakle starim Egipćanima željezo još u doba prvih piramida?

Kontraverzni njemački „znanstvenik“ Görlitz opet gradi brod kakav se gradio u doba faraona da bi pokazao kako su Egipćani plovili sve do Crnog mora. No takva pohvala Egipćanima je možda i osobne prirode...

„Eksperimentalni arheolog" Dominique Görlitz – zapravo, makar je stekao doktorat, studirao je sport i biologiju na Učiteljskoj školi u Jeni - je već poduzeo čitav niz eksperimenata brodovima građenim na pradavni način od trstike. Njegov uzor je svakako Norvežanin Thor Heyerdahl čije su avanture gutali u šezdesetima današnji djedovi koji su tada bili mališani: on je još koncem četrdesetih sa brodom od trstike odlučio dokazati kako su ljudi iz Južne Amerike još prije više tisuća godina dospjeli do Europe i Afrike – dovoljno govori sličnost piramida, makar između njih leži čitav ocean.

Heyerdahl je sa svojim Kon Tikijem (tako se zove i knjiga koju su gutali tadašnji klinci) napravljenim od trstike na tom putu od Amerike do Starog svijeta – recimo to tako – nekako živ stigao do blizu odredišta jer je bilo očito da su stari majstori možda imali još neka znanja o kojem se više ništa ne zna. Trstika se namočila u moru, a što je još gore, konopi su vremenom „otpilili" trup.

Modeli egipatskih brodova kakav se opet gradi

Görlitz je fasciniran kulturom Egipta - makar su ga tamo htjeli strpati u zatvor. No o maritimnim svojstvima drevnih brodova se doista zna veoma malo.

„Da uzmemo malo boje iz piramide..."

Görlitz je već sa sličnim brodom od trstike Abora III. također pokušao prijeći Atlantik – sa sličnim rezultatom kao i norveški istraživač i sa još više kritika zbog „neozbiljnosti“ takvog „istraživanja“. Ipak neumorno ističe saznanja koje je tako stekao jer se o povijesti brodskog prometa doista zapravo malo zna. Jedino što se ima su slike i modeli brodova iz davnina, najčešće kao prilog u grobu. Ali na dnu mora se još možda jedino može pronaći kameno sidro takvog davnog plovila.

Görlitz se „proslavio" i kad je sa Stefanom Erdmannom, također amaterskim arheologom i piscem knjiga raznih teorija zavjera, odlučio „otkriti“ tajnu Keopsove piramide. Egipat je i već u njegovom poduhvatu preko Atlantika imao ključnu ulogu jer je htio dokazati kako su tako stari Egipćani iz Amerike dobili duhan i koku – čiji su ostaci navodno nađeni u ostacima starog Egipta. U svakom slučaju, dva Nijemca su 2013. u Keopsovoj piramidi „malo sastrugali" boju tamošnjih slika na zidovima kako bi je kemijski analizirali.

Problem jest – zato nisu dobili nikakvu dozvolu tako da se egipatski ministar kulture pjenio od bijesa zbog uništavanja kulturnog blaga zemlje. Dva Nijemca su u Egiptu 2014. osuđena na po pet godina zatvora – kao i svi njihovi lokalni pomagači. U međuvremenu je presuda ukinuta, ali je Görlitz i pred sudom u Chemnitzu 2015. osuđen na novčanu kaznu zbog krađe i uništavanja imovine.

Predviđena ruta Abore IV.

Sa Ciprom su Egipćani trgovali, to se zna. Jesu li plovili i dalje na sjever po moru koje je poznato kao veoma hirovito - za to nema dokaza. Ali se zna da su od davnina postojali putevi kopnom...

3000 kilometara preko mora?

Možda i da bi se umilio Egiptu, Görliz se u projektu Abora IV. bavi zagonetkom, kako su stari Egipćani mogli napraviti piramidu faraona Khufua sa alatom od željeza? Takav alat opisuje i grčki povjesničar Herodot, ali to je bilo još brončano doba – vjeruje se da je željezo postalo poznato tek tisuću godina kasnije! Po mišljenju njemačkog istraživača, stari Egipćani su najvjerojatnije već trgovali sa najbližim nalazištem željeza, a ono je u Kavkazu.

Zato u Varni u Bugarskoj Görlitz gradi novi brod kojim želi dokazati kako su Egipćani plovili preko cijelog Mediterana, prolazili kroz Dardanele i Bospor i plovili Crnim morem. Tih 3000 kilometara puta će opet željeti brodom od trstike i gradnja je već daleko odmakla: „To je najstabilniji brod kakav si možete zamisliti", objašnjava nam Görlitz. Ne samo to: taj brod čak može, kao današnje moderne jedrilice, jedriti i protiv vjetra zahvaljujući „tajnom oružju“ Egipćana, pomičnoj peraji kobilice.

Gradnja broda od trstike

Pod budnom paskom majstora iz Bolivije, brod grade dragovoljci kao što je Nizozemac Mark Peels

Umjesto broda, ovaj put su došli majstori

Varna kao ishodište nije slučajno odabrana jer je dokazano da je tamo bila luka i trgovačko središte još 4.300 prije Krista – tamošnje školjke su bile dragocjena roba i one su nađene diljem Europe, čak i u Njemačkoj. Ali sam brod će ipak biti građen na „američki“ način jer više nema nikoga u Egiptu koji zna graditi brodove kakve se mogu vidjeti u tamošnjim arheološkim ostacima. Zato su iz Bolivije u Bugarsku došli Fermin Limachi i njegov sin Yuri, autonomni žitelji Aymara koji već naraštajima grade brodove od trstike za plovidbu po jezeru Titicaca. Ferminu je 50 godina, a kaže kako je pak njegov otac pomogao graditi i brod norveškom istraživaču Heyerdahlu.

Ali takvih majstora je i u Južnoj Americi još veoma malo: doduše i dalje se rade tradicionalna plovila od trstike, najčešće malene barke za jednu osobu sa kojima se tamošnji ribari usuđuju čak i na Pacifik. Ali danas nemaju problema u trstiku redovito uplesti – solidan komad stiropora. Trstika ionako istruli za godinu ili dvije, od stiropora se onda radi slijedeće plovilo.

Otac i sin Limachi još rade „prave" brodove od totore, južnoameričke trstike. Ali se teško snalaze sa drugom vrstom, tako da je njemački amaterski arheolog dao organizirati dopremu dva kontejnera originalne trstike sa jezera Titicaca od kojih će nastati Abora IV. „Ovo je prvi put da gradimo brod sa materijalima sa jezera Titicaca u nekoj drugoj zemlji“, kaže nam Limachi. On je gradio Görlitzu i prethodne brodove, ali ih je tada gradio kod kuće i nakon toga su završeni brodovi otpremljeni tamo gdje trebaju krenuti na put.

Heike Vogel plete trstiku na kabini

I Heike Vogel je opet došla pomoći doktoru Görlitzu - bolje je nego sjediti pred računalom.

Bolje nego sjediti za računalom"

Ali u gradnji takvog broda iz brončanog doba ima mnogo posla. Uglavnom na brodu rade dragovoljci, kao što je 42-godišnji Nizozemac Mark Peels. Inače je električar i zaljubljenik u surfanje, ali sad radi „pravi“ posao: „Prilično je naporno čitav dan čekićati i natezati konope“, kaže nam. Ali je i on čitao Kon-Tiki i još kao dječak je maštao o takvoj avanturi. „Ovo je težak posao, ali vrijedi!“, uvjeren je Peels.

U Varni je i 35-godišnja Heike Vogel, također iz Chemniza. Većinu dana provodi vežući konope oko trstike i koristi osobit drveni alat kakav se koristi i u Boliviji da bi se među trstikom provukao konop. Vogel je sudjelovala i u projektu kad se pokušao prijeći Atlantik i kaže nam da je i ovaj rad za nju odmor: „Normalno, sjedim za računalom i telefoniram sa mušterijama.“ Ovaj puta će i sama moći ploviti na brodu kojeg pomaže raditi: „To će biti prvi puta da sam na tako velikom brodu na pučini.“ Želi na brodu provesti barem dva tjedna prije nego što se vrati kući. Ali usprkos teškom radu nam kaže: „Ne želim se vratiti kući na posao.“

Abora IV. bi ubrzo trebala na svoj put. Hoće li ga prijeći – more pred Bosporom zna biti i više nego hirovito, a niti Crno more ne treba podcijeniti – to također treba još vidjeti. Hoće li se tako nepobitno dokazati kako su Egipćani dobivali željezo sa Kavkaza? Stručnjaci čak i u to nisu baš tako sigurni...  Tamo su i kulture Afrike, drevni Babilon je u susjedstvu, vjerojatno se znalo i za kulture Indije gdje je željezo također davno otkriveno...

Ali dok ima sponzora koji plaćaju takvu „znanost", zašto ne probati?

 

Preporuka uredništva