Odakle novac haškim optuženicima?

Kada je riječ o obrani haških optuženika, poznata uzrečica "Kadija te tuži, kadija ti sudi" mogla bi glasiti: "Kadija te tuži, kadija te brani". Jer, iz budžeta Haškog tribunala godišnje se izdvaja više od 13 milijuna dolara za troškove obrane. Optuženi samo treba dokazati da je lošeg imovinskog stanja te da zbog toga ne može plaćati odvjetnike i njegovoj obrani će se otvoriti pristup Tribunalovoj blagajni. Uz rijetke iznimke, to koriste svi haški optuženici.

Iznimke su, primjera radi, bili Slobodan Milošević, koji nije priznavao Haški sud, pa nije htio ni njegov novac, ili Tihomir Blaškić koji je osuđen na 45 godina zatvora, ali mu je u žalbenom postupku kazna smanjena na devet godina. Jesu li i oni trošili po pola milijuna dolara godišnje za svoju obranu nije poznato, ali ostali jesu. Obrana svakog optuženika u prosjeku stoji Tribunal po pola milijuna dolara godišnje. Tu svotu mahom odnesu odvjetnici, ali praznih džepova ne ostanu ni optuženi.

U Haag kao optuženik, iz Haaga kao bogataš

U jednoj internoj istrazi prije šest godina tajništvo Tribunala je utvrdilo da je optuženik Zoran Žigić za četiri godine u pritvoru Haškog tribunala "zaradio" više od 200.000 eura. Najveći dio te svote primio je od svojih branitelja, banjalučkog odvjetnika Sime Tošića i beogradskog Slobodana Stojanovića na osnovu - kako je samo tajništvo Tribunala priopćilo - "razrađene sheme podjele honorara". Žigić je osuđen na 25 godina zatvora zbog ubojstava i mučenja zatočenika u logorima Omarska i Keraterm, iako je njegova obrana "olakšala" budžet Tribunala za gotovo milijun i pol

Isplati li se biti haški optuženik?

Američki odvjetnik Michael Karnavas je 2004. optužio svog klijenta Vidoja Blagojevića za takozvani "fee-splitting", to jest zahtjev za podjelom honorara. Karnavas je, istina, povukao tu verbalnu optužbu, ali sam incident otkriva mogućnost takvih pojava, i navodi na gorak zaključak da se u izvjesnim okolnostima isplati biti haški optuženik. Pomenuti Žigić, predratni taksist u Prijedoru, samo u kantini pritvora u Sheveningenu je za četiri godine potrošio 33.175 eura.

U kuloarima Tribunala može se čuti da ima onih koji su prošli i bolje nakon licitiranja u stilu - tko da više, taj će me braniti. To je, naravno, krivično djelo, pa su i činjenice dobro skrivene, ali je javna tajna da takva praksa postoji.