Od sirotice do kraljice Pariza
15. listopada 2011
9.000 eura je iznos koji je u konjičkom sportu jedva dovoljan za kvalitetnu opremu trkaćega konja i njegovog jahača. Za plemenitu životinju, na koju će se staviti ta oprema, je u pravilu potrebno izdvojiti deset, nerijetko i stotinu puta više.
Ali malena, dvogodišnja kobila Danedream nije pobudila osobito zanimanje znalaca kad se pojavila na dražbi u Iffezheimu kod Baden-Badena u lipnju 2010. Doduše, njezin "otac" je slavni galopaš Lomitas, ali njezin dotadašnji vlasnik nije bio zadovoljan onim što je Danedream pokazala. Georg Baum iz Hannovera je izgubio strpljenje: Danedream je tek bezvoljno kaskala po vježbalištu i baš nikad nije pokazala da može nešto bolje od toga.
Nitko neće malu kobilu
Mala kobila s bijelom zvijezdom na čelu niti na dražbi nije našla nikoga tko bi se oduševio za čistokrvnu životinju. Jedan prijatelj obitelji Volz, koja posjeduje salon namještaja u Achernu i koja se - doduše već 35 godina, ali ipak više iz razonode bavi konjima, savjetovao im je da "si pogledaju" tu kobilu i jedino dodao kako mu se "sviđa kako galopira".
Niti obitelj Volz nije bila osobito impresionirana, ali obzirom da nikoga na dražbi nije bilo tko je ponudio više od 9.000 eura - cijene koju lako postižu bolji konji samo za razonodu, Danedream je postala njihova.
"Zapravo smo htjeli konja s kojim bismo pobijedili na nekoliko malih utrka", gotovo se pravda Heiko Volz. Isprva, Danedream je i pobijedila samo na francuskom provincijskom hipodromu Wissembourg i bila među vodećima na par drugih regionalnih utrka, ali daleko od toga da je po ičemu pokazala da može bolje. Zato još ovog svibnja, vlasnik nije niti pomišljao da je prijavi na jednu od najprestižnijih utrka na svijetu, na pariški Prix de l'Arc de Triomphe (Nagradu slavoluka). Ne samo zato što je i pristojba dvadesetak tisuća eura, nego Danedream definitivno nije pokazivala kako pripada u svjetski vrh.
Čarobna pretvorba
Što se nakon toga dogodilo, to zapravo nitko ne zna točno: mlada kobila je bila smještena u ergeli kelnskog trenera Petera Schiergena, mada je zapravo upravo taj Schiergen savjetovao i prethodnom vlasniku, Baumu da je - proda! Ali izgleda da se mladoj četveronožnoj dami počelo sviđati kao prva prolaziti kroz cilj i odjednom su se počele redati i značajnije pobjede: u Italiji, a onda i na velikim nagradama u Hoppengartenu, Baden-Badenu ...
Danedream je očito postajala zvijezda i postavilo se pitanje, da li da se ipak ode na prestižnu utrku na tradicionalnom pariškom hipodromu Longchampu. Obzirom da je rok za prijavu prošao, Danedream bi još mogla u Pariz, ali samo ako plati - sada ne više tek dvadesetak, nego čitavih stotinu tisuća eura koliko košta prijava u posljednji tren. Za obitelj Volz i njihovu trgovinu namještajem, to je velik novac: da li platiti - i možda na koncu ispasti smiješan?
"Moja lutkica protiv ovih divova?"
Prix de l'Arc de Triomphe u pravilu okuplja najbolje trkaće konje na svijetu. Već kad su stigli u Pariz među svjetsku elitu, Heiko Volz je ozbiljno pomislio da je napravio veliku grešku. Kad je pogledao konje protiv kojih će galopirati njegova Danedream, na primjer australskog pastuha So You Think, priznao je da je to "nevjerojatan konj, koji gotovo ulijeva strahopoštovanje" i pomislio: "Moj Bože, protiv njega će sad galopirati naša mala lutkica?"
"Lutkica" i jockey Andrasch Starke su doista krenuli u trku protiv najboljih - i nitko nije mogao vjerovati svojim očima. Ne samo da je Danedream pobijedila, ona je pobijedila sa nekoliko dužina pred petnaestak najboljih konja svijeta i postigla rekord za 2.400 metara utrke u Longchampeu - 2:24,49. Ukratko, kobila s dražbe koja je koštala 9.000 eura, osvojila je samo u Parizu nagradu od skoro 2,3 milijuna eura. Uzgred: golemi pastuh So You Think je stigao daleko iza Danedream - kao četvrti.
"To se događa jednom u stotinu godina!"
Danedreamin jahač Starke je već mnogo puta pobjeđivao: pet puta je bio njemački prvak, 2000. je bio svjetski prvak, ali priznaje da mu je tek ovogodišnji Pariz dao dojam kako je konačno ušao u Olimp ovog sporta: "Danedream je čaroban konj." Uvjeren je kako se tako nešto događa "svakih sto godina" i kako je imao dojam da su svi konji u utrci imali po pet brzina - jedino Danedream je imala i šestu.
Mala zvijezda i dalje živi u Kölnu, ali je već počela međunarodnu karijeru: obitelj Volz je pravo na pola Danedreama prodala japanskom uzgajivaču, Teruyi Yoshidi - za koliko, o tome se ne govori. Ipak, riječ je o drugim dimenzijama konjičkog sporta: obitelj Volz ima ukupno četiri konja, japanski uzgajivač oko 1.500. Danedream će svakako galopirati na još nekoliko trka - sljedeća bi mogla biti Breeder's Cup u Louisvilleu, a sigurno će biti i na Japan Cup u Tokiju. Ali tek onda slijedi posao s traženjem konja s kojima bi se mogla pariti i stvarati nove šampione.
Mala kraljica hoće izazov
Na pitanje, kako je bezvoljna mala kobila postala svjetska prvakinja (Danedream je i službeno na prvom mjestu ljestvice trkaćih konja za utrke na 2400 metra) možda najbolje zna druga žena, Cynthia Atasoy koja je u Kölnu njeguje već čitavu godinu: "Danedream treba izazov, ako ju se podcjenjuje, onda postane bezobrazna." Ovih kišovitih jesenskih dana svi oko Danedream paze na njezinu ugodnost na sve načine - i baš to ona ne voli. "Što, opet me tjerate da samo kaskam? Zašto ne smijem u galop?"
Onda postane hirovita, ali to si može priuštiti. Konačno, Danedream je sada - kraljica i o hirovima jedne kraljice se ni ne raspravlja. Oni se ispunjavaju, brzo i bez pogovora.
I još jedan P.S.
A što je s prvim vlasnikom, Georgom Baumom? Zanimljivo je da je i on bio na pobjedničkom postolju u Parizu - kao uzgajivač nove zvijezde na konjičkom nebu. Doduše, smješkao se pred brojnim kamerama dok je sadašnji vlasnik Danedreama primao golemi srebrni pehar - skulpturu pariškog slavoluka pobjede, ali se bilo teško oteti dojmu kako mu baš nije do smijeha.
Autor: A. Šubić (agencije)
Odg.ured: Željka Telišman