Od nogometaša do vatrogasca

Christianu Mikolajczaku je dugo trebalo da se pomiri s tim. No, na kraju je morao prihvatiti činjenicu da u svojoj 31. godini života ne može pronaći niti jedan klub koji bi mu bio spreman ponudti novi ugovor. Kada razmišlja o tim danima, prisjeća se: "Jedini ugovor koji sam tada imao u džepu bio je ugovor o tarifi mog mobilnog telefona."

Nije mu bilo lako prijaviti se na Zavog za zapošljavanje, ali je na kraju morao to učiniti. Do tada je sve u njegovoj karijeri išlo kako treba. Još kao mali je s oduševljenjem trenirao. Bio je velika nada u klubu Schalke 04, a 2001. je s tom ekipom postao i viceprvak Njemačke. Slijedili su angažmani u Hannoveru 96 te u nizu klubova iz Druge lige. Christian uopće nije razmišljao o tome što će se dogoditi kada okači kopačke o klin.

"U tom pogledu sam doista bio jednostavno lijen. Kada potpisujete profesionalni ugovor za Schalke 04, onda i ne razmišljate o tim stvarima", kaže Mikolajczak. Ipak, što je netko duže u nogometu, to je važnije da se malo osvrne oko sebe. Vrijeme brzo prolazi, brže nego što se misli. Ne postaju svi igrači milijunaši, naprotiv. Samo deset posto njih na kraju svoje karijere ima dovoljno novca za "odlazak u mirovinu".

Nogomet i vatrogasna služba - mnoge paralele

Christian Mikolajczak na početku nije znao čemu bi se okrenuo u životu. Jedan prijatelj mu je dao ideju da postane vatrogasac. Jer, bivši nogometaš je sposoban za jedno - u sekundi biti spreman djelovati. Mikolajczak je volio napetost i rast adrenalina uoči utakmice - a sada to ima kad preuzme smjenu vatrogasca. Samo što se sada ne radi o tome tko će dati više golova, nego se radi o spašavanju ljudskih života. A to ne može svatko. Nekadašnji nogometni profesionalac izabran je među 500 kandidata. Iza njega su i četiri godine obuke. Prvo je završio sanitetsku obuku, a potom je stekao i kvalifikaciju kao stručnjak za gašenje požara.

"Najteže mi je bilo učiti, početi sve ispočetka", kaže on. Sada ima 35 godina i konačno je dobio ono što je želio: stalno radno mjesto kao vatrogasac u Oberhausenu. Ima još nešto što je donio iz profesionalnog nogometa - i kod vatrogasaca je važan timski rad. "Kada zajedno idemo u akciju gašenja, onda se moramo truditi da svi zajedno iz nje izađemo živi. U nogometu nekad izgubiš utakmicu, promašiš gol, ali ovdje se radi o ljudskim životima."

Dođe vrijeme za kraj...

…čak i za najpoznatije igrače Bundeslige. Tako je bilo i kod Carstena Ramelowa. Kao nogometaš je postigao skoro sve što se moglo postići. S ekipom Bayera iz Leverkusena bio je njemački viceprvak, igrao je finale Lige prvaka, bio reprezentativac Njemačke. Povreda koljena je 2008. prekinula njegovu igračku karijeru. "Nogometaš mora biti svjestan da je njegovo vrijeme ograničeno. Ja sam dugo igrao na najvišem nivou. Iskreno, bilo mi je na kraju i drago što se to završilo. Posljednjih godinu i pol dana karijere sam se puno mučio s povredom. Ni trener niti navijači nisu bili svjesni toga", kaže Ramelow. Ali ipak mu nije bilo lako kad su se odjednom ugasila "svjetla pozornice". Nije bilo priznanja koje je dobivao kao igrač, nije bilo pljeska ni tapšanja navijača po leđima. Mnogim igračima to nedostaje. Nitko od njih više ne traži autogram.

Carsten Ramelow je prvo htio postati policajac, ali se ipak odlučio ostati u nogometu. Nije imao nikakvog zanimanja, kao ni 70 posto njegovih kolega igrača. Srećom, imao je dovoljno novca. Nakon prestanka igračke karijere, postao je partner u jednoj tvrtki koja se bavila prodajom ulaznica. Ima i savjet za mlade igrače: "Ne uzimajte sve zdravo za gotovo, raspitajte se dobro o svemu, na svim stranama. Onda će biti lakše zasukati rukave kada dođe vrijeme da se traži novi posao."

Mladi nogometaši kao biznismeni

Tim Jerat i Michael Lejan već danas ne polažu sve nade samo u nogomet. Iako su obojica tek potpisali novi dvogodišnji ugovor za klub FC Victoria Köln, oni izvanredno studiraju ekonomiju. Svakodnevni treninzi i utakmice ne dozvoljavaju im redoviti studij. Upravo to je problem za brojne njihove kolege - jednostavno nemaju vremena za neku školu ili fakultet. Njih dvojica žele motivirati kolege i pomoći im da dobiju sportske stipendije u SAD. Na taj način ih žele potaknuti da pravovremno razmišljaju o alternativama. "Za karijeru je dobro kad čovjek ima alternative. To omogućava i jednu dozu opuštenosti koja je potrebna na terenu kako bi se i tamo postigao uspjeh", uvjeren je Tim Jerat.