1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Oštre kritike u smjeru Ankare

26. ožujka 2018

Svojevrsno "ledeno doba" vlada već neko vrijeme u odnosima EU-a i Turske. Na susretu u Bugarskoj, dvije strane žele ipak porazgovarati o ljudskim pravima i vojnim operacijama. Zapravo moraju razgovarati.

https://p.dw.com/p/2uweu
Syrien Türkei - Einnahme von Afrin durch türkisches Militär / FSA-Kämpfer
Foto: Reuters/K. Ashawi

Od danas će sve biti bolje. Ovo barem vrijedi za vremensku prognozu za bugarsku Varnu na obali Crnog mora. Međutim, kada je riječ o poboljšanju klime na koju bi trebao utjecati sastanak najviših dužnosnika EU-a i Turske, prognoze i nisu optimistične.

Rat u Siriji baca sjene na Njemačku

Kakav je odnos među partnerima? Francuski predsjednik Emmanuel Macron je na početku godinu odnose nazvao „licemjernima". Njemačka kancelarka Angela Merkel je prošlog tjedna u obraćanju zastupnicima Bundestaga neuobičajeno jasno kritizirala tursku vojnu ofenzivu na sirijskim područjima u kojim žive Kurdi. Turska je oštro reagirala. Čudno je da „neki naši saveznici situaciju gledaju očima terorista", navodi se u priopćenju turskog Ministarstva vanjskih poslova.

U međuvremenu su zemlje članice EU-a svoje nezadovoljstvo sažele u jasnom priopćenju koje je objavljeno neposredno pred početak prošlotjednog samita u Bruxellesu. „Europsko vijeće osuđuje kontinuirane protuzakonite radnje koje Turska vrši u istočnom dijelu Sredozemlja i Egejskom moru". Također se osuđuje i to što se još uvijek u turskim zatvorima nalaze državljani zemalja članica Unije.

Više od nesporazuma

Potreba za razgovorom postoji. U Bugarsku između ostalog stižu predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker kako bi se sastali s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Turska delegacija u Bugarsku nosi i veliku paletu spornih pitanja kao što su zamrznuti pregovori o pristupu Turske Uniji, vizne olakšice za turske državljane i naravno tri milijarde eura iz sporazuma postignutog između EU-a i Turske s ciljem zaustavljanja izbjeglica da preko Turske nastave put prema Europi.

Možda je malo pretjerana formulacija kojom se navodi da se sporazum o izbjeglicama dovodi u pitanje. Njemačka kancelarka je u zadnjem nastupu u Bundestagu nedvojbeno rekla da stoji iza sporazuma i da će ga „uvijek braniti". Sporazum je možda jedan od razloga kojim se može objasniti zašto EU, a posebno Njemačka, suzdržano reagiraju na turske vojne operacije kojima se krše ljudska prava, akcije koje očito krše međunarodno pravo. Jedna „zastrašena" Turska bi mogla ponovno otvoriti granice što bi za EU imalo nepredvidive posljedice.

Predsjednica kluba zastupnika Ljevice u Bundestagu, Sevim Dagdelen, kaže da ne treba vršiti pritisak na Tursku, ali i da se ne smije pristati na ucjene: „EU postaje nevjerodostojna ako zahtijeva poštivanje vrijednosti i ništa ne poduzima osim izdavanja priopćenja", kaže ona i dodaje da je besmisleno što se predstavnici EU-a sastaju s Erdoganom. „Samit se ne bi trebao održati", kaže Dagdelen. Vjerojatno, sumnja ona, pravi razlog za europsko „strpljenje" činjenica da se Tursku ni u kom slučaju ne želi izgubiti kao partnersku zemlju u okviru NATO-a.

Sevim Dagdelen
Sevim DagdelenFoto: picture alliance / dpa

Tko će izvući deblji kraj?

Možda se EU prema Turskoj pravi manjom u odnosu na realan odnos moći. „Nije točno da su Europljanima, kada je riječ o Turskoj, ruke vezane", tvrdi Asli Aydıntaşbaş, stručnjakinja za Tursku iz think tanka European Council on Foreign Relations.

Postoji niz pokazatelja da bi EU mogla poduzeti značajne korake prema Turskoj, samo ako bi to htjela, tvrdi ona. Jer, Turska je u velikoj mjeri ovisna o dobrim privrednim vezama s Evropom, prije svega s Njemačkom. „Ako turska vlada u pravcu Berlina prakticira oštre tonove, onda padaju dionice i tečaj turske valute", kaže Aydıntaşbaş.

Više od šestine iz Turske izvezene robe odlazi u Njemačku koja je godinama najvažniji kupac turskih proizvoda. Pored toga je tu i veliki financijski obujam doznaka od strane turske dijaspore. Prema navodima Bundesbanka (Njemačke savezne banke) godišnje se iz Njemačke u Tursku pošalje preko 800 milijuna eura.

Njemačka, pretpostavlja Aydıntaşbaş, nema pravu ideju što uraditi sa svojom snagom i sposobnošću: „Kod bilateralnih stvari ona to itekako zna iskoristiti, kao što je bio slučaj s uhićenim novinarom Denizom Yücelom. Međutim, dalje se očito ne želi ići"

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje