Novi Sad i službeno postao Europska prijestolnica kulture | Panorama | DW | 14.01.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Europska prijestolnica kulture

Novi Sad i službeno postao Europska prijestolnica kulture

Spektaklom na otvorenom u noći dočeka tzv. Srpske nove godine, Novi Sad je službeno postao Europska prijestolnica kulture. Organizatori ocjenjuju da su pomakli granice, ali iz neovisne scene stižu kritike.

Simbolično u 20 sati i 22 minute spektaklom pod nazivom „Zeniteum 2022" Novi Sad je postao Europska prijestolnica kulture. Kao jedan od rijetkih gradova izvan Europske unije koji je dobio tu titulu, nosit će je zajedno s gradom Kaunasom iz Litve i Eschom iz Luksemburga.

Pod sloganom „Za nove mostove" u Novom Sadu je u titularnoj godini planirano održavanje 3.000 umjetničkih programa u kojima će sudjelovati više od 4.000 umjetnika, ne samo iz Novog Sada i Srbije, već i iz čitavoga svijeta. Vizija čitavog projekta zasniva se na ideji da se Novom Sadu ostave čvrsti legati koji u cjelini unapređuju kulturni život grada.

„Mi nismo pripremali godinu titule tako da – kako kaže Balašević – ode cirkus iz našeg malog grada“, objašnjava za DW Direktor Zaklade „Novi Sad – Europska prijestolnica kulture“ Nemanja Milenković. „Trudili smo se da iskoristimo ovo samo kao ukupno podizanje kapaciteta s dubokim promišljanjem što ostaje. A ostaje upravo ono što smo kroz metaforu 'Za nove mostove' gradili. Kada promatrate neki most na rijeci, ono što ne vidite su temelji i stupovi – to su ljudi i procesi, oni drže i nose most. A ono što vidite – to su prostori i programi."

Novi Sad

Novi Sad

Priznanja izvana, kritike iznutra

Za programe koje je Zaklada utemeljila u pripremnim godinama već su stigla prva priznanja. Novi Sad je krajem 2021. dobio nagradu za najbolji europski trend-brend na području kulture. Nagradom je prepoznato nekoliko programa koje je iznjedrila Zaklada: mreža kulturnih stanica koja ima za cilj decentralizirati kulturnu ponudu u gradu, festival „Kaleidoskop kulture“ i program „Doček“, kojim je Novi Sad i otvorio titularnu godinu.

„Doček je jedinstvena umjetnička proslava dvije nove godine koja se zapravo povezuje sa identitetskom interkulturalnošću Novog Sada – proslavom dvije Nove godine, računanjem dva kalendara, dva vremena, dvije umjetnosti, dva pisma, ćirilica i latinica“, objašnjava Milenković. Tako je Novi Sad uz 2022. dočekao i 7530. godinu – prema računici starog „svetosavskog“ kalendara, a na dan dočeka prema julijanskom kalendaru.

„U osnovi čitavog projekta je spektakl", ocjenjuje za DW Branka Ćurčič iz Grupe za konceptualnu politiku. Oni su još 2018. godine uputili pismo europskom panelu stručnjaka koji evaluira novosadski projekt s upozorenjem da se kulturna prijestolnica u Novom Sadu „festivalizira“. „U tom festivalskom karakteru vidimo simulaciju stvarnih stvaralačkih procesa i nemar prema realnim potrebama i potencijalima svih nas koji živimo u ovom gradu“, dodaje Ćurčić.

Radi se, gradi se…

Osim kritika na račun festivalskog karaktera projekta, Europsku prijestolnicu kulture (EPK) su pratila i pisanja medija o netransparentnom trošenju novca, posebno imajući u vidu da najveći dio proračuna za realizaciju projekta dolazi iz javnih prihoda. Grad, Pokrajina i Republika su zajedno za realizaciju programa uložili 23 milijuna eura, dok je Zaklada sama prihodovala sedam milijuna.

Međutim, još 40 milijuna eura će do kraja procesa biti uloženo i u velike infrastrukturne projekte. Osim adaptacije kulturnih stanica, Novi Sad je u pripremnim godinama dobio novu Muzičko-baletnu školu i koncertnu dvoranu, dok su u podgrađu Petrovaradinske tvrđave obnovljene fasade i objekti koji su bili u izuzetno lošem stanju.

Muzička i baletna škola

Muzička i baletna škola

Najveći infrastrukturni zalogaj je ipak transformacija takozvane Kineske četvrti u kreativni distrikt, koja je postala i simbol sukoba Zaklade i neovisne scene. Naime, u prostoru nekadašnje tvornice „Petar Drapšin“ već se godinama prije dobivanja titule etablirao centar alternativne kulture u gradu, s brojnim klubovima, ateljeima, zanatlijskim radionicama i muzičkim studijima. S dobivanjem titule i početkom radova na rekonstrukciji, svi oni su po kratkom postupku bili iseljeni, bez informacije kada će se i pod kojim uvjetima moći vratiti u „Distrikt".

„Mi smo u međuvrijemenu dobivali razna obećanja, ali to su samo usmena obećanja. Pri tom ne znamo uvjete i praktično sklapamo brak s Gradom na neviđeno“, priča za DW novosadski slikar Boris Lukić koji je u toj četvrti imao atelje. „Protekle četiri godine nismo osjetili ništa osim tih obećanja. Za to vrijeme izgubite vrijeme i energiju, a to je najskuplja stvar. Kad ste umjetnik u srednjim tridesetim i izgubite četiri godine, to je jako mnogo, a ako se obećanja ne ostvare, mogli bismo izgubiti mnogo više“, kaže Lukić.

Dali smo riječ i ispunit ćemo je, potvrđuje Milenković još jednom. Svi oni koji su bili u Kineskoj četvrti i redovno plaćali račune, moći će se vratiti u novi Distrikt, a Zaklada će se zalagati da slikari dobiju i subvencioniranu cijenu boravka. Međutim, sve to tek kada prođe titularna godina. Do tada će Distrikt prvenstveno služiti za realizaciju programa u „godini kulture".

Podno Petrovaradinske tvrđave su obnovljene neke fasade

Podno Petrovaradinske tvrđave su obnovljene neke fasade

„Nepovjerenje je najveći kompliment“

Kao legat ostaje i nepovjerenje između Zaklade i dijela nezavisne scene. Zbog brojnih afera koje su pratile kulturni život grada posljednjih godina – cenzuriranja izložbe, uklanjanja umjetničkog murala, uništavanja spomenika kulture, općeg urbicida, netransparentne raspodjele novca na javnim natječajima – teško mogu povjerovati da će EPK bilo što istinski promijeniti.

„Ne očekujem ništa dobro. Demokratizacija produkcije kojoj smo se nadali se nije dogodila. Najvjerojatnije ćemo svjedočiti da će i ti infrastrukturni projekti postati samo kulise“, smatra Branka Ćurčić.

Ako je nepovjerenje najveća kritika, to je zapravo najveći kompliment koji sam mogao dobiti, odgovara Milenković. „Nema više kritika umjetničke vizije, nema kritika da nešto nije izgrađeno, urađeno, nego samo hoće li ovo opstati“, kaže Milenković.

A to pitanje doći će na red tek kada zabava prođe. Za Zakladu to je moment kada će se jasno znati koliko se projekt zaista isplatio i je li se – kako je to najavljivano – na svaki uloženi euro, vratio barem još jedan. Za neovisnu scenu to je moment kada će se znati hoće li iza godina fanfara ostati samo kulise ili nas čeka – kako je to Zaklada igrom riječi definirala – „Početak novog. Sada!“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva