Novi Sad: grad mostova želi graditi mostove

U zgradi na Trgu slobode 3 u centru Novog Sada, u uredu zaklade Novi Sad 2021, rade mladi ljudi. Usredotočeni su na svoje kompjutore. Namještaj je funkcionalan, ali istovremeno i stilski lijep. Takav enterijer čovjek zamišlja u start up tvrtkama negdje u Europi.

Za koji dan će drugi grad po veličini u Srbiji postati Europska prijestolnica kulture – zbog pandemije se sve pomaknulo za godinu dana, pa tako Novi Sad preuzima tu titulu, umjesto ove godine, tek u 2022.Ove godine je tu titulu nosila i Rijeka.

Predsjednik zaklade Nemanja Milenković dočekuje nas u prostoriji za konferencije. Taj 44-godišnji programski menadžer odmah prelazi na stvar: „Poruka glasi: Za nove mostove! To je poziv na akciju, ali i vizija".

Od Austro-Ugarske do rušenja mostova

Novi Sad se nalazi u srednjem toku Dunava, najveće europske rijeke. On je glavni grad pokrajine Vojvodine, gdje pored Srba žive pripadnici brojnih drugih nacionalnosti. Novom Sadu, čije je latinsko ime Neoplanta, austrijska carica Marija Terezija je 1748. dodijelila titulu slobodnog kraljevskog grada. Njeni podanici će ga potom zvati na svojim materinjim jezicima – Neusatz na njemačkom, Ujvidek na mađarskom i Novi Sad na srpskom.

Do 1918. Novi Sad je bio dio Austrougarske monarhije, što ga do danas prožima. Tri mosta su izgrađena preko Dunava. U NATO-ovom bombardiranju u proljeće 1999. ti mostovi su bili srušeni. Zapadna vojna alijansa prisilila je tadašnjeg srbijanskog vrhovnog vojnog zapovjednika Slobodana Miloševića da napusti Kosovo čije su većinsko stanovništvo Albanci.

Mostovi, koji su u međuvremenu ponovo izgrađeni, predstavljaju i ono što povezuje, ističe Milenković.

Šezdeset milijuna eura

S proračunom od 60 milijuna eura Novi Sad, koji ima oko 240.000 stanovnika, pripremio je ambiciozan program. Tu su obrađene teme kao što su migracije, žene u umjetnosti, budućnost Europe. „Do kraja 2022. imat ćemo 5.000 europskih umjetnika kod nas“, kaže Milenković, ne krijući ponos.

Na otvaranju 13. siječnja – na srpsko-pravoslavnu novu godinu – Dragan Živadinov, slovenski avangardni umjetnik, predstavit će svoj spektakl na otvorenom pod nazivom „Zeniteum". Naziv označava povezanost s avangardnim jugoslavenskim časopisom iz dvadesetih koji je, najprije u Zagrebu, a potom u Beogradu, izlazio pod imenom „Zenit". Njemačko-francuski pjesnik Yvan Goll (1891.-1950.) imao je kontakt sa „zenitistima", koji su bili izuzetno povezani s drugim umjetnicima na međunarodnom planu.

Izgleda da pandemija nije izbacila iz ravnoteže realizatore programa. „Ona je veliki izazov, ali mi smo stjecali iskustva“, kaže Milenković, koji je inače i jedan od suosnivača glazbenog festivala Egzit.

Srbija je imala samo jedno totalno zatvaranje u proljeće 2020., a potom uglavnom blage pandemijske mjere. U Novom Sadu su predstavljeni brojni sadržaji u vezi s godinom koju će grad provesti kao kulturna prijestolnica Europe.

Ipak, zaoštravanje pandemijskih mjera trenutno sa ne može isključiti. Negdje uoči katoličkog Božića kod putnika koji su se vraćali iz Afrike utvrđena je zaraza sojem virusa omikron.

Neovisna scena ima primjedbe

Kritičari programa koji je pripremljen tvrde da su organizatori stavili sve na kartu privida umjesto na održivost, na učinak umjesto na dubinu. Prema njima, predsjednik zaklade je možda odličan marketinški stručnjak, ali uz njega nije nijedan kompetentan umjetnički direktor. Dobar dio neovisne umjetničke scene u Novom Sadu nije oduševljen projektom Europske prijestolnice kulture.

„Četiri godine smo s njima diskutirali – uzalud“, kaže Zoran Pantelić, osnivač novosadskog Centra za nove medije_kuda.org. „Oni su više zainteresirani za umjetnost kao prezentaciju nego za umjetnost kao produkciju."

Milenković odbija takve prigovore, navodeći da su napuštene tvorničke hale i skladišta renovirani do stanja sigurnog za rad. „Sve to stavljamo kulturi na raspolaganje", kaže on i dodaje da su neovisnoj sceni vrata otvorena. Ostaje da se vidi hoće li različita shvaćanja kulture naći zajednički jezik.

Pored Novog Sada, 2022. godine su još dva grada dobila titulu Europske prijestolnice kulture: Esch, sa 36.000 stanovnika drugi po veličini grad u Luksemburgu te drugi po veličini litvanski grad Kaunas s više od 300.000 stanovnika.

dpa