Nova tehnologija: gledati kako mozak gleda

Magnetsko-rezonantna tomografija danas je standardna pretraga nakon ozljede lubanje ili teškog neurološkog oboljenja. Ali tomografiju ne koriste samo liječnici nego i znanstvenici koji se bave proučavanjem mozga. I dok je prilično jednostavno ispitaniku emitirati tonove ili riječi i onda promatrati reakciju mozga, kod slika to ne funkcionira. Jer, u cijev gdje se obavlja tomografija nije moguće staviti slike, a monitori pak proizvode vlastita magnetska polja. Dr. Stefan Riehmann iz Fraunhofer instituta za primjenjenu optiku i preciznu mehaniku kaže:

„To znači da u pravilu svaki elektronski aparat koji stavimo u tomograf ometa istraživanja glave tako da ti rezultati više nisu upotrebljivi.“

Nova tehnologija za prijenos slika

Sada je Fraunhofer institut za jednu norvešku tvrtku razvio uređaj koji omogućava prijenos slika u tomograf. Pacijent ne gleda direktno na ekran, nego kroz dalekozor. Dr. Riehmann pojašnjava: „Dobiva se dojam kao da se sjedi pred kompjuterskim ekranom s dijagonalom od 50 do 60 cm. Slika se čini relativno velikom u usporedbi sa slikama koje se vide u dalekozoru.“

U stvarnosti je ekran velik samo dva centimetra i debeo nekoliko milimetara, a sastoji se od organskih svjetlosnih dioda. One proizvode tako slabo zračenje da njihovo magnetsko polje može biti prekriveno magnetskim poljem tomografa i zato ne dovodi do smetnje slike ili pogreške u mjerenju.

Precizno praćenje pacijentovog pogleda

No znanstvenici ne gledaju samo u pacijentov mozak nego i u njegovo oko. Minijaturna kamera stalno je uperena u zjenice ispitanika. Dr. Riehmann kaže:

„Poželjno je da pacijent stvarno gleda prikazane slike, a ne da kod pretrage koja traje nekoliko minuta do pola sata, blago rečeno, spava. Može se ići još dalje i utvrditi koje dijelove slike stvarno promatra, a te se podatke može registrirati s novim sustavom. Isto kao i koliko dugo gleda u jednom pravcu. Dakle, kada mu se pokaže jedna slika može se utvrditi što je za njega zanimljivo, što je najprije pogledao, a što kasnije. Onda se i te informacije mogu usporediti sa signalima tomografa, odnosno s aktivnošću mozga.“

Osim toga, ispitanicima se mogu prikazivati i tekstovi, trodimenzionalni objekti ili video snimke, kaže dr. Riehmann i ističe: „S medicinskog stajališta kod tih je pretraga putem funkcionalne magnetsko-rezonantne tomografije zanimljivo da je po prvi put uopće bilo moguće utvrditi gdje se određene informacije u mozgu obrađuju. To je posebno važno za slučajeve oštećenja mozgda da se može utvrditi koji su njegovi dijelovi oštećeni i s kakvim se posljedicama mora računati. Primjerice kod mehaničkih ozljeda ili moždanog udara ili sličnih neuroloških oboljenja.“

Ovaj je uređaj u primjeni od početka ove godine, dakle liječnici i znanstvenici sada stvarno mogu gledati kako mozak gleda.