Nova runda svađe u Bruxellesu: kamo s izbjeglicama? | Politika | DW | 23.09.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Nova runda svađe u Bruxellesu: kamo s izbjeglicama?

Europska komisija je digla ruke od ideje da se tražitelje azila raspoređuje u sve članice EU-a. Zato je pitanje ne samo kako bi mogla izgledati europska politika prema izbjeglicama, nego hoće li je uopće biti?

Većina migranata dolazi preko Sredozemlja

Većina migranata dolazi preko Sredozemlja

Europska komisija u srijedu (23. rujna) iznosi prijedloge za reformu prava na azil i raspodjelu izbjeglica u okviru Europske unije. Je to to déjà-vu? Jer, Europska komisija je već uzaludno predlagala rješenja 2015. i 2016. godine u jeku izbjegličke krize - no dogovora do danas nema.

U briselskim hodnicima kažu da je požar koji je progutao grozomorni izbjeglički kamp Morija na Lezbosu, te ostavio tisuće migranata u još većem očaju, dao novi zamah raspravi oko zajedničke europske politike naspram izbjeglica.

Jedno je jasno, i to je potvrdila i šefica Komisije Ursula von den Leyen: dablinski sistem treba zamijeniti nečim novim, to tim više što su dablinska pravila već godinama ionako faktički izvan snage. Ona kažu da potražitelj azila mora tražiti azil isključivo u onoj državi EU-a u koju je prvo stupio. A to su najčešće mediteranske države Grčka, Italija, Malta, Španjolska, nešto manje Bugarska i Rumunjska. Ali, niti su one bile spremne za milijune došljaka, niti su ovi htjeli tu tražiti azil.

Vjeruje se da prijedlog Bruxellesa za novo rješenje neće uključivati odredbu prema kojoj bi sve članice EU-a bile obvezne prihvatiti određeni broj izbjeglica ili potražitelja azila. Jer, zbog takve odredbe bi neke zemlje, poput Mađarske ili Poljske, sigurno blokirale cijeli dogovor.

Beč predvodi protivnike

Koliko je ovo mučno pitanje u okviru EU-a pokazuje rasprava o 12.000 migranata na Lezbosu. Njemačka će primiti dio, ukupno 1.500 ljudi, ali ne samo s Lezbosa nego sa svih grčkih otoka i to uglavnom porodice kojima su Grci već priznali pravo na zaštitu. Uz to će Njemačka primiti još 150 maloljetnika koji putuju bez pratnje.

Izbjeglice na Lesbosu

Europa se ograđuje sa sve više žice

Francuska će primiti do 150 maloljetnika, a Nizozemska sto maloljetnika ili članova porodica. Ali, Vlada u Hagu te brojke želi da uračunati u kontingent koji previđaju UN pa, osim njih, ne želi dodatne potražitelje azila. Finska će odobriti ulazak u zemlju za točno dvanaest maloljetnika, jednako kao i Hrvatska.

Svi ostali šute. Austrijski konzervativni ministar unutrašnjih poslova Karl Nehammer kao da je govorio u ime većine država EU kada je rekao da je prijem ljudi iz Morije "potpuno pogrešan signal" i da se "ne smije popustiti pred nasilnim migrantima".

Misli se na indicije da su sami migranti zapalili kamp kako ne bi ostali u lošim uvjetima već bili prebačeni na grčko kopno i, dalje, ka zapadnoj Europi. Požara je bilo i u drugim kampovima. U pokušaju da osujeti te navodne namjere, Austrija je poslala 55 tona pomoći za izgradnju novog kampa na Lezbosu.

Ni građani nisu previše raspoloženi

Rijetko se uopće širom EU raspravlja o ovom problemu. To se još najviše čini u Njemačkoj, gdje opozicione stranke uglavnom traže prijem više izbjeglica, a tijekom vikenda je bilo i demonstracija gdje se to isto tražilo od službenog Berlina. U Švedskoj je grupa znanstvenika pozvala Vladu da primi jedan broj ljudi, što Stockholm odbija.

Drugdje se o ovome i ne raspravlja. Mađarska, Poljska i Češka načelno odbijaju prijem ijedne izbjeglice iz Grčke ili Italije, usprkos presudama Europskog suda.

Jedna studija Europske komisije u veljači je pokazala da, na osnovu anketa i ishoda izbora, veliki broj građana EU bira stranke koje se protive ovakvom doseljavanju. Najviše ih je procentualno u Mađarskoj i Italiji (60 posto), a najmanje u Portugalu i Rumunjskoj (oko 20 posto). Njemačka je s 40 posto negdje u sredini.

Potražitelji azila stižu i kao "turisti"

Prema podacima europske granične službe Frontex, prošle godine je širom EU-a podnijeto 720.000 zahtjeva za azil, što je daleko više od 142.000 "iregularnih" ulazaka u EU, koliko su graničari izbrojali. Razlika u brojkama znači da mnogi potražitelji azila ulaze neprimijećeno. Ili pak s regularnom turističkom vizom. Jedna anketa je recimo pokazala da čak 40 posto potražitelja azila u Njemačkoj stiže avionom.

Najviše je zahtjeva za azil prošle godine podnijeto upravo u Njemačkoj (165.000), slijede Španjolska, Francuska i Grčka. Na ove četiri zemlje otpadaju dvije trećine svih zahtjeva za azil mada su, prema broju stanovnika, najviše opterećene male otočke države Cipar i Malta. Nasuprot tome, u Mađarskoj je prošle godine podnijeto tek 500 zahtjeva za azil.

 izbjeglice na Lesbosu

(Gotovo) nitko ih neće - izbjeglice na Lesbosu

To kojim rutama migranti uglavnom dolaze i to gdje zapravo traže azil dobro pokazuje da se dablinska pravila ne primjenjuju. Na to je ukazao i njemački ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer. Taj se bavarski konzervativac protivio prijemu ljudi s grčkih otoka, ali je morao popustiti pred kancelarkom Angelom Merkel i većinom u Vladi.

Koalicija voljnih?

Europski komesar za pitanje migracija Margaritis Schinas već je naznačio u kom pravcu bi mogla ići nova konstrukcija europske izbjegličke politike. Prvo, trebalo bi motivirati tranzitne zemlje poput Turske, Libije, Tunisa i Maroka da zadrže što više migranata. Drugo, trebalo bi vanjske granice EU-a zatvoriti na moru trebalo bi provjeravanje ima li netko pravo na azil obavljati na granicama. Treće, među članicama EU-a bi trebala biti uvedena "obavezna solidarnost" u izbjegličkoj politici.

Nejasno je što bi bila ta "obavezna solidarnost", ali to svakako neće biti čvrste kvote za raspodjelu potražitelja azila. "Naučili smo lekciju da određene članice EU-a ne vjeruju u sistem azila. Ne žele ponuditi zaštitu izbjeglicama", kaže Catherine Woollard, glavna tajnica "Europskog izbjegličkog vijeća" koje okuplja više od stotinu nevladinih organizacija iz čitave Europe.

"To znači da se mehanizam raspodjele (potražitelja azila) najprije mora zasnivati na koaliciji voljnih", dodaje Woollard. "Koalicija voljnih" - to znači da se zemlje, koje su načelno spremne primiti potražitelje azila, moraju dogovoriti između sebe. Pitanje je, međutim, koliko će se takvih zemalja uopće naći i hoće li i ovaj pokušaj Europske komisije propasti.

Pogledajte video 05:03

Pakao na Lezbosu