1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nova odredba o prometu kemikalijama

20. srpnja 2006

Već neko vrijeme jedan bauk kruži Europom - osobito u njenom kemijskom sektoru - bauk koji se zove REACH. REACH je kratica nove odredbe Europske unije koja u prijevodu znači "Registracija, ocjenjivanje i dozvola prometa kemikalija".

https://p.dw.com/p/9ZMH
Dobra ideja, ali REACH ima i ozbiljnih nedostataka
Dobra ideja, ali REACH ima i ozbiljnih nedostatakaFoto: dpa

Čega su se, dakle, dosjetili u Bruxellesu? Kemikalije i kemijski preparati su baš svuda oko nas. Neki su poznati već odavno, za neke se zna da su štetni, a neke, što se može razumjeti, proizvođači kriju kao zmija noge i tko zna, jesu li oni štetni ili bar neutralni po ljudsko zdravlje. Zato je Europska unija odlučila prisiliti proizvođače da prijave i plate istraživanje baš svakog pojedinog kemijskog preparata koji proizvedu više od jedne tone godišnje i koji je na tržištu duže od 25 godina. Procjenjuje se kako takvih ima više od 30.000.

Dobra i loša vijest

Tek ako se pokaže da je preparat siguran, biti će izdana dozvola za njegov promet unutar Europske unije. To znači da ćemo, kao potrošači, biti sigurniji što koristimo i u kojoj mjeri sve to opterećuje naš okoliš. To je bila dobra vijest. A sad dolazi loša. Kao Amen u crkvi je sigurno kako će kemikalije sa REACH-om postati skuplje. Gerd Romanowski iz Udruženja kemijske industrije ističe: "Mi u kemijskom sektoru samo za ispitivanje i troškove registracije računamo s dodatnim troškovima od oko 2 milijarde eura. Pritom dolaze i birokratski troškovi, formulari, tehničke smjernice i tako dalje, sve čega se moramo držati. A to će sve izazvati troškove kakvi se ne mogu ni procijeniti."
Jer, ma koliko god će čitav taj postupak biti kompjutoriziran, očito je da je Bruxelles stvorio još jednog birokratskog giganta. Sjedište REACH-a je u Helsinkiju, a ono će gutati milijarde. I to već brine kemijski sektor, ali još će veći problem biti jedna druga namjera političara. Uzor za ovu odredbu bili su proizvođači praška za pranje rublja prije nekoliko godina.

„Krivi“ su proizvođači deterdženata

U vremenima dok su sve naše rijeke i jezera bila prepuna fosfata iz deterdženata, sami od sebe zajedno su sjeli i proanalizirali sve sastojke svojih proizvoda. Rezultat je konačno bio transparentnost - i ljuti su konkurenti znali što se stavlja u vrećicu: bolji prašak za rublje i to bez fosfata. Upravo o tako nečemu sanjaju političari – sada i za čitavu kemijsku granu. Za svakog će proizvođača biti skupo da sam registrira baš svaki sastojak, ali ako se udruže, onda mogu lijepo podijeliti troškove. Političari su u tu svrhu smislili još jednu kraticu: OSOR; "one substance, one regulation" (jedna supstancija, jedan propis). Alexander Graf Lambsdorff, liberalni političar u Europskom parlamentu smatra: "Mora postojati suradnja među konkurentima tamo gdje postoje viši ciljevi, kao, na primjer, izbjegavanje suvišnih eksperimenata sa životinjama."

Maštoviti političari smišljaju kratice

U idealnom slučaju, svi ti podaci trebali bi biti dostupni svima. Ne samo institucionalno, nego i na posebnom forumu – europski su si političari i tu dali truda, pa su izmislili kraticu SIEF, Forum za razmjenu podataka o sastojcima. Tu će, dakle, proizvođači, na primjer boja i lakova, s veseljem pokazati sve kemikalije koje koriste u svom novom laku za čije su istraživanje potrošili milijune. Stephan Baumgärtel iz Udruženja proizvođača maziva objašnjava: "Naravno da uviđamo kako je ta razmjena podataka dobra ideja, da potencijalno smanjuje troškove kada se sastojci zajednički registriraju. Ali smatramo da se ne smije podcijeniti pitanje tajnosti sastojaka kod svakog proizvođača. Na primjer, mi u industriji maziva koristimo sredstva za koja možda ni proizvođač ne zna da se koriste u mazivima, nego dolaze iz, na primjer gumarske industrije ili industrije deterdženata."
I takvim je „pametnjakovićima“ Europa odlučila stati na rep: sva registrirana kemijska sredstva mogu se koristiti samo za svrhu za koju su registrirana – i točka. Dakle takvim je proizvođačima stavljen nož pod grlo: neka priznaju pred čitavim svijetom i svom ljutom konkurencijom, što je to u njihovom novom ulju za podmazivanje, ili neka se lijepo pokupe s tržišta. "Nema tog proizvođača maziva koji će dobrovoljno reći da koristi sredstvo koje s tim sektorom nema veze. To je njegov know-how, tehnologija koju je sam razvio da koristi to sredstvo u svom proizvodu."

Na pomolu novo poskupljenje?

Hoće li to dovesti do novih, naprednih proizvoda – veliko je pitanje, baš kao što je veliko pitanje, da li će se svjetski proizvođači uopće htjeti upustiti u takve ispovjedi. Michael Pätzold iz Interorgane, tvrtke koja trguje s partnerima iz čitavoga svijeta, pokušao im je objasniti prednosti REACH-a: "Moji razgovori s američkim, ali i japanskim proizvođačima su pokazala da su oni veoma suzdržani. Njihova je podrška tom projektu vrlo suzdržana. Oni doista kažu kako nemaju podatke o sastojcima i prije će pogledati kako se stvari razvijaju. Onda će se možda povući jer neće htjeti izložiti podatke ili neće htjeti platiti za to."
Ako svjetski proizvođači oklijevaju, to znači da će i ponuda kemijskim preparatima postati manja. Potražnja je sve veća – samo u Njemačkoj je 2004. godine upotrijebljeno kemije u vrijednosti od 66 milijardi €. Što to znači, pisao je još Adam Smith i to sigurno neće pojeftiniti kemijske preparate.