Nova bitka za Alepo

Pobunjeničke snage pod vodstvom islamističke skupine Haiat Tahrir al Šam (HTS) su u žestokim bitkama proteklih dana ovog petka osvojile i samo središte grada Alepa na sjeveru Sirije. Promatrači su javili kako nadziru zgrade državne uprave, uključujući i tamošnji zatvor. Svjedoci javljaju o najmanje 300 žrtava, a među njima ima i civila.

Vojska Bašira al Asada se povukla u predgrađe, ali je u pomoć pozvala ruske saveznike:po prvi put nakon 2016. su ruski ratni avioni napali uporišta islamističkih pobunjenika. Alepo, nekoć drugi po veličini grad u zemlji sa preko 2 milijuna stanovnika je bio glavno uporište otpora sirijskom vladaru al Asadu u pobuni 2012. i tek u prosincu 2016.je opet osvojen od vladinih snaga. Borbe i nemiri zapravo u tom području gotovo nikad nisu prestale, ali tek ovog studenog su islamističke snage opet krenuli u osvajanje i samog grada Alepa.

Prema mišljenju poznavatelja te regije, to bi lako moglo biti povezano sa mogućim bitnim promjenama u politici tog područja, pogotovo kad je riječ o odnosu Turske prema sadašnjem vladaru Sirije, Bašaru al Asadu. Jer u Bijelu kuću opet dolazi Donald Trump koji je i u prošlom mandatu turskog predsjednika naveo na promjenu politike. No tu onda i islamistički pobunjenici žele osvojenim područjima ukazati i na vlastitu važnost.

Dogovor Turske i Sirije?

„Uskoro ćemo se moliti zajedno s našom braćom u Damasku“, rekao je 2012. godine tadašnji turski premijer Recep Tayyip Erdogan – ukazujući na skoro svrgavanje s vlasti Bašara al-Asada. "On nema budućnost u Siriji", rekao je tada Erdogan.

Tadašnja prognoza današnjeg turskog predsjednika se nije ostvarila. Umjesto toga, nakon ponovnog izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a i prema procjeni sirijske vlade, zamisliva su dva suprotna scenarija: ponovno približavanje ili pogoršanje ionako loših odnosa između dviju zemalja.

"Zaštitnik regije"

"Normalizacija između Ankare i Damaska ovisi o dinamici osobnih odnosa između Trumpa i Erdogana", objašnjava sirijski političar Ahed al-Sukari u intervjuu za DW.

Sukari, kao i sirijski diktator Bašar al-Asad, je pripadnik stranke Baath i zamjenik je predsjednika Odbora za međunarodne odnose u sirijskom parlamentu.

"Erdogan vidi Trumpov povratak na vlast kao prednost", smatra on. "On to želi iskoristiti za sebe tako što će se pozicionirati kao zaštitnik regije i time steći političke, vojne i, prije svega, gospodarske prednosti."

No ako Donald Trump izvrši pritisak na Ankaru, kao što je to učinio u svom prvom mandatu (2017.-2021.), to bi moglo dovesti do toga da Turska radije normalizira svoje odnose sa Sirijom i njeguje odnose s Rusijom i Iranom, objašnjava on.

Pragmatični savezi

Ankara od početka građanskog rata 2011. godine podržava sirijsku oporbu. Ipak, nedavno su se pojavili signali približavanja šefova država dviju zemalja.

Iako je bio planiran sastanak dvojice predsjednika, do njega još nije došlo. "Kao dvije zemlje s muslimanskim stanovništvom, želimo da se ponovo sastanemo što je prije moguće", rekao je Erdogan ovog ljeta.

U tursko-sirijskim odnosima još jedan osobni odnos igra važnu ulogu: odnos ruskog predsjednika Vladimira Putina i Erdogana.

Kremlj se ponudio kao posrednik u razgovorima između Damaska i Ankare. Moskva se smatra najvažnijim saveznikom Sirije, a ruski predsjednik Putin i s Erdoganom njeguje dobre odnose.

Prema riječima Zaura Gasimova, stručnjaka za tursko-ruske odnose na Tursko-njemačkom sveučilištu u Istanbulu, ova suradnja je "emotivna, vrlo dinamična, stabilna, funkcionalna, oslobođena ideologije i orijentirana ka budućnosti".

Damask zahtijeva povlačenje turskih trupa

Sirijski diktator se pokazao otvorenim za normalizaciju, ali samo pod jednim uvjetom: on zahtijeva povlačenje turskih vojnika sa sjevera Sirije. Međutim, Ankara još nije poduzela nikakve korake u tom smjeru.

Stacioniranjem turskih vojnika u sjevernoj Siriji Ankara službeno želi spriječiti teritorijalno ujedinjavanje područja pod kontrolom kurdskih snaga. Erdogan je čak prije nekoliko tjedana nagovijestio da Ankara planira izvesti novu vojnu operaciju u Siriji.

Gospodarstvo umjesto oružja

I Sjedinjene Američke Države imaju svoje vojnike u Siriji. Njihove trupe su uglavnom razmještene na istoku zemlje, posebno u pokrajini Deir ez-Zor, gdje podržavaju lokalne snage u borbi protiv Islamske države (IS).

„Nazočnost američkih vojnika u Siriji je skupa“, objašnjava Gasimov. "S obzirom na vojno slabljenje Irana i Rusije u Siriji, Trump bi zapravo mogao povući trupe i premjestiti ih u druge vojne baze u regiji."

Prema njegovim procjenama, Trump će dati prioritet američkim gospodarskim interesima na Bliskom istoku. "Važnost Turske za SAD raste i u geopolitičkom i geoekonomskom smislu", ističe Zaur Gasimov.

Za sirijskog stručnjaka za vanjsku politiku Sukarija, povlačenje američkih trupa iz Sirije vjerojatno bi bilo dio većeg geopolitičkog sporazuma. "Takva odluka će ovisiti o ratu u Pojasu Gaze i Libanonu , kao i o odnosu Washingtona s Teheranom i Moskvom."

Ovisan o Asadu

Iako bi političko približavanje Turskoj bilo veliki uspjeh za izoliranog sirijskog diktatora, Erdogan se nada da će to donijeti olakšanje u unutarnjoj politici. Podrška za oko 3,4 milijuna sirijskih izbjeglica u Turskoj je od početnih simpatija i spremnosti za pomoć prerasla u sve veće odbijanje.

"Sirija je postala poprište vojnog sukoba u trenutnoj bliskoistočnoj krizi. To slabi sirijsko gospodarstvo i sužava politički manevarski prostor Asadove vlade", objašnjava Gasimov.

Ako se kriza na Bliskom istoku nastavi, Turska mora računati s još većom migracijom iz Sirije i Libanona. S prijateljski raspoloženim Asadom povratak tih ljudi u njihovu domovinu bio bi realniji nego danas, smatra Gasimov.

Suradnik na tekstu: Berrak Güngör

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom jeziku