"Normalnost" uz krv i miris baruta

Već ovog četvrtka (25.8.) je osam članova Vijeća stiglo u glavni grad Libije, među njima i odgovorni za unutarnje poslove, obranu, pravosuđe, komunikaciju i za zdravstvo, a ovih dana će preseliti i ostali. Jer ni prijelaznoj vladi ne odgovaraju likvidacije i zlostavljanje Gadafijevih pristaša, kao i pljačke često raskošnih vila Gadafijeve svite. To sve ne pomaže ugledu koji je Vijeće ipak uspjelo steći u međunarodnoj zajednici, a još manje u naporima da se prekinu borbe s Gadafijevim pristašama koje bi se mogle otegnuti još dugo.
 
Tone zlata za borbu "protiv štakora"
 

Jer među poznavateljima prilika u Libiji nema nikakve sumnje: nema nade da borbe prestanu sve dok su i Moamer el Gadafi i njegovi sinovi na slobodi. Diktator se pak opet oglasio i u audio snimci koju je emitirala postaja Al Ouraba sa sjedištem u Siriji i poziva na "borbu protiv štakora" do konačne pobjede. Taj poziv treba uzeti ozbiljno, ne samo zbog zadrtih pristaša Gadafija i njegovoga klana, nego i zbog činjenice da je, kako javlja talijanski tisak, iz Libijske središnje banke nestalo zlato u vrijednosti od oko deset milijardi dolara. Vrlo je vjerojatno kako je tone zlata otuđio upravo diktator kako bi platio sljedbenike u borbi protiv prijelaznog vijeća.

U usporedbi s tim iznosom, milijarda i pol dolara koju je odobrilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda za pomoć Libiji, nije osobito velik iznos. I taj iznos je zapravo samo trećinom namijenjen prijelaznom vijeću, druga trećina je namijenjena humanitarnoj pomoći, a posljednjih 500 milijuna dolara odlazi u poseban fond za Libiju. Zapravo se čak i tom oslobađanju libijskog novca u Vijeću sigurnosti usprotivila Južnoafrička Republika - jer ona ne priznaje pobunjenički vladu u Libiji.
 

 
Jesu li i vojnici NATO-a u Libiji?
 
Zato je očito da je hvatanje Gadafija i najviših dužnosnika njegove klike ne samo političko, nego i taktičko pitanje. Gdje je libijski diktator - nitko ne zna i nije isključeno da je negdje u kilometrima tunela i skloništa pod Tripolijem koje je Gadafi dao izgraditi, u stalnom strahu od zračnog udara kakve je već doživio. Čuju se nagađanja da u potrazi za Gadafijem sudjeluju i specijalne jedinice nekih zemalja NATO-a, ali iz središta obrambenog saveza u Bruxellesu se tek čuje kako u Libiji nema jedinica "koje su pod zapovjedništvom NATO-a".

Iako zračni napadi obrambenog saveza i dalje traju, kada je riječ o jedinicama na tlu Libije se u NATO-u čuju samo neodređene izjave kako je "stvar svake nacije", je li možda poslala odrede specijalnih snaga kao pomoć i za izobrazbu pobunjenika. Konkretno, čulo se kako u potrazi u podzemnim skloništima Tripolija pobunjenicima pomažu specijalne snage Velike Britanije, ali je britanski ministar obrane Liam Fox tek izjavio kako je "naravno" da se pobunjenicima stavljaju na raspolaganje obavještajni podaci NATO-a. Utoliko se lako može pretpostaviti kako je tu jedino tehničko pitanje, jesu li u Libiji pripadnici oružanih snaga neke zemlje NATO-a ili "deniable operators" - operateri kod kojih vlada može poreći njihovo postojanje i kakve dobro poznajemo iz knjiga bivšeg pripadnika britanskog SAS-a, Andya McNaba.
 
Neutralizacija nuklearnog programa
 

Ipak, službeni vojni krugovi gotovo svih zemalja NATO-a otvoreno nude dolazak i suradnju s pobunjenicima u Libiji u posve drugoj zadaći: osiguranju i neutralizaciji ostataka nuklearnog programa o kojem je svojedobno sanjao i Gadafi, a tu su i nepoznate količine bojevih otrova.

Pentagon trenutno procjenjuje kako je u Libiji i atomsko i kemijsko oružje "na sigurnom", ali čak i njemački ministar obrane De Maiziere tu nudi pomoć Bundeswehra - ako pobunjenici to zatraže i naravno, kada borbe budu završene. Ali na pitanje njemačkom ministru, hoće li Njemačka pomoći i u osiguranju mira u Libiji, De Maiziere smatra kako su pobunjenici "sami sposobni pobrinuti se za sigurnost i kako tu neće trebati stranu pomoć".
 
Autor: A. Šubić, L. Stebe (agencije)
Odg. urednik: Anto Janković