Nobelova nagrada za ″nasljednika Julesa Vernea″ | Kultura | DW | 09.10.2008
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Nobelova nagrada za "nasljednika Julesa Vernea"

Claudio Magris, Amos Oz, Don de Lillo - sve sama poznata imena spominjana su kao najizgledniji favoriti za ovogodišnju Nobelovu nagradu na području književnosti. No, Stockholm je i ovoga puta iznenadio.

Jean-Marie Gustave Le Clezio

Jean-Marie Gustave Le Clezio

Izbor Švedske kraljevske akademije ovoga puta je ponovno pao na autora nepoznatog širokoj publici. 68-godišnji francuski pisac Jean-Marie Gustav Le Clézio dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost dotirane s milijun eura (deset milijuna švedskih kruna). Time je, prema riječima glasnogovornika Akademije, nagrađen autor koji u svom opusu ima preko 40 knjiga, pisac koji se odlikuje po raznovrsnosti i svijesti za kulture izvan zapadne, na primjer američko-indijansku i sjevernoafričko-arapsku. "To je pisac koji u određenom smislu cijeli svijet vidi kao svoju domovinu. Literat koji nije tako duboko ukotvljen u društvo iz kojeg potječe i to ga čini tipičnim za jednu novu vrstu, novu generaciju autora", priopćila je Akademija.

Prognanik u visoko industrijaliziranom svijetu

Le Cléziov kozmopolitizam može se objasniti njegovim šarolikim korjenima. Rođen je 1940. kao sin jedne Francuskinje i engleskog medicinara u Nizzi. Njegovi pretci s očeve strane potjecali su iz Bretagne, ali su otamo u 18. stoljeću iselili na Mauricijus te uzeli britansko državljanstvo. Jean-Marie Gustave Le Clézio odrastao je u Francuskoj i Nigeriji gdje je njegov otac bio liječnik u službi britanske vlade.

Nakon studija filozofije i književnosti u Nizzi predavao je na sveučilištima na Tajlandu i u Meksiku. Kasnije je kao lektor radio u Engleskoj i Francuskoj. Svoj prvi roman objavio je 1963. još kao student i stručna publika ga je odmah prepoznala kao jednog od najperspektivnijih i najposebnijih talenata na francuskoj književnoj sceni. Mnogi su tada u njegovom djelu prepoznavali uspješni nastavak (i razvoj) tradicije "novog romana", ali vrlo brzo se pokazalo da se Le Clézio kloni svih književnih moda, da je vjeran samo sebi i svom originalnom i specifičnom stilu koji odlikuju raskošni poetski jezik i fascinacija tajnovitim vezama između čovjeka i prirode. U kritikama njegovih knjiga iz 60-etih godina prošlog stoljeća ugledni švicarski dnevni list "Neue Zürcher Zeitung" piše kako se Le Clézio u "visoko industrijaliziranom svijetu koji ga sa svih strana bombardira neonskim svjetlima, smradom i bukom uvijek osjećao kao prognanik".

Le Clezio je bio član žirija na filmskom festivalu u Cannesu prošle godine

Le Clezio je bio član žirija na filmskom festivalu u Cannesu prošle godine

Neumorni istraživač stranih kultura

Tematsku prekretnicu u njegovom opusu naznačuje 1972. djelo "Morski pas" koje je nastalo nakon češćih boravaka francuskog pisca kod skupine indijanskih plemena u Panami. Od tada njegovim opusom dominiraju otkrivanje nepoznatih, zapadnom suprotnih svjetova, u kojima se granice između čovjeka i kozmosa čine nevidljivima. Život indijanskog stanovništa u Panami, koji je istraživao četiri godine, kod Le Clézia je stvorio viziju mirnog suživota o kakvom je pisao u svojim djelima "Voyages de l'autre cote" (1975.), "Mondo et autres histoires" (1978.) i "L'inconnu sur la terre" (1978.). Za svoj roman "Désert" iz 1980., priču o mladoj Marokanki koja vuče korjene iz plemena Tuareg, novopečeni nobelovac dobio je najviše dotiranu francusku književnu nagradu Prix Paul Morand. I u drugim svojim djelima iz 80-ih godina bavi se stranim, "egzotičnim" kulturama - Indijanaca i stanovništva Mauricijusa. 1991. izlazi njegov autobiografski roman "Onitsha" u kojem tematizira svoje izgubljeno djetinjstvo nakon odlaska iz Onitshe.

Podijeljene kritike

Naslovnica njemačkog izdanja knjige Zlatna riba

Naslovnica njemačkog izdanja knjige "Zlatna riba"

U Njemačkoj, gdje je objavljeno nekoliko Le Cléziovih djela u prijevodu, kasniji su naslovi dočekani s podijeljenim kritikama. Neki su njegov roman "La quarantaine" napisan 1995., ocijenili "velikim" i iznimnim, dok su ga drugi popljuvali kao bolno predvidiv, banalan i dosadan. Bolje je kod kritike prošao njegov roman "Zlatna riba" iz 1997. Književni kritičari ga, u pokušajima stavljanja u širi kontekst, uspoređuju s Arthurom Rimbaudom i Josephom Conradom te su ga znali zvati "nasljednikom Julesa Vernea". Nobelova nagrada za književnost bit će mu uručena 10. prosinca. (dd)