Njemački vinski grijeh "Blažene djevice"

U Londonu se upravo održava sajam gdje profesionalci mogu iskušati vina iz čitavog svijeta (London Wine Fair, 18-20.05.). Među više od 20 tisuća raznih vrsta vina ih je mnogo i iz Njemačke. Dapače: štandovi njemačkih izlagača na London Wine Fair su sve veći, a vina iz ove zemlje su često i kandidati za neku od nagrada na International Wine Challenge. Ali to nije uvijek bilo tako: Njemačka je teškom mukom povratila ugled koji joj je uvelike bio narušen tamo negdje u 60-tim i 70-tim prošlog stoljeća.

Mješavina limunade i alkohola s vinskom etiketom

Vrsta vina kojeg se i danas njemački vinari sjete s užasom zvuči sasvim nevino: "Liebfrauenmilch". U slobodnom prijevodu bi se to moglo nazvati "mlijekom Blažene djevice" i godinama se upravo takvo njemačko vino sjajno prodavalo po čitavom svijetu. Po okusu je ono bilo prije nekakva mješavina limunade i alkohola, ali se i u Londonu i u čitavom svijetu još dobro sjećaju što je u davnim danima stizalo iz Njemačke. No, kako je uopće došlo do tog vina?

Loše godine nagnale vinare na kreativnost

"U 50-etima, 60-etima pa sve tamo do 70-etih, u Njemačkoj nije bilo dobrih vinskih godina. Mnoga godišta su bila čak veoma loša. Prirodna vina se nisu mogla prodati. A oni koji su tržištu nudili takozvana 'poboljšana' vina u koja su stavljali tekući šećer kako bi im povisili alkohol, sve su više osvajali tržište", objašnjava Daniel Deckers iz Frankfurter Allgemeine Zeitunga. 'Liebfrauenmilch' je bio sladak i jeftin, ime je uzeo od svog slavnog pretka iz 30-etih godina i postao je sinonim za vino iz Njemačke. Deckers je dugo proučavao povijest njemačkih vina. A te povijesti se Njemačka ne mora sramiti: početkom 20. stoljeća su se ovdašnja vina ubrajala u sam vrh i bila podjednako skupa kao i najbolja vina iz Francuske. Onda je, međutim, došla ta katastrofa gdje se šećerom prikrivalo loše vino. "Dodavanjem šećera se naravno mogu pokriti nedostaci kvalitete. Ako je vino tanko, manjkavo, ima gorčinu ili je jednostavno loše napravljeno, šećer popravlja nedostatke i oni više se ne primjećuju", objašnjava Sabine Basten, enologinja koja prodaje vina jedne velike vinarije iz Kölna u čitav svijet. Danas glavni kupci, Amerikanci i Japanci, od nje traže ili neko sjajno suho bijelo i crno vino ili ciljano vina plemenitog sladora, kao ledeno vino ili vina kasne berbe.

U nastavku: Skandal koji je prevrnuo njemačku vinarstvo naglavačke...

Skupe flašice slatkog vina

Postoji, naime, velika razlika između slatkog i slatkog. Prirodno slatko vino kasne berbe lako može koštati i 30 eura - po flaši od pola litre u kakve se obično puni. To su vina koje se rade od grožđa koje je dozrelo na osobit način. Sok u bobici je tu koncentriran, a najbolja vina se rade iz bobica koje su praktično već postale grožđice, tako da u vinu ostaje i osobite voćne arome. "Kod jeftinih slatkih vina se jednostavno dodaje vinski šećer koji nije provrio. To se ne smatra umjetnim, patvorenim vinom, miješanjem i slađenjem kakvo je zabranjeno - to je u principu dozvoljeno", objašnjava razliku između lošeg slatkog i dobrog slatkog vina Sabine Basten.

Otrovnim glikolom do boljeg ukusa

Vrhunac izvoza tog jeftinog slatkog vina iz Njemačke je bila godina 1993. Tada je izvezeno milijun i tristo tisuća hektolitara 'Liebfrauenmilcha' - dva puta više nego što njemački vinari danas izvoze vina na svjetsko tržište. Ali onda je izbio golemi skandal: vinari Austrije, ali neki iz Njemačke su otkrili da će jeftino vino dobiti osobit okus ako se u njega ne stavlja tek voćni šećer - nego glikol. On se inače koristi kao sredstvo protiv zarzavanja vode u hladnjacima automobila, a u određenim količinama može biti i otrovan. Stroge kontrole koje su uvedene zbog tog skandala su najviše pomogle da se vinari vrate prirodi. Izvoz je isprva uvelike pao, ali njemački vinari se polako, ali sigurno vraćaju na svjetsko tržište i osvajaju srca i nepca ljubitelja dobre kapljice.

Steffen Crhistmann, predsjednik Udruge njemačkih vinara kontroliranog porijekla kaže da situacija nije baš sjajna, ali da je stanje sve u svemu još uvijek vrlo stabilno. "Proteklih godina smo svake godine imali povećanje izvoza za 10 do 20 posto. Naša vina poznatih proizvođača, koja u Njemačkoj koštaju od 8 do 10 eura, a u Americi od 18 do 25 dolara, prodaju se kao vrući kruh", zadovoljan je Christmann.

Autor: Günther Birkenstock/aš

Odg. ur.: D. Dragojević