Njemački gradić u sjeni radikalnog islama | Priča dana | DW | 18.04.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Njemački gradić u sjeni radikalnog islama

Grupa mladića iz male njemačke zajednice Dinslaken-Lohberg 2013. godine otišla je za Siriju i Irak. Većina ih se nikada nije vratila. DW je istražio kako taj grad živi danas.

"Svakoga tko dođe ovamo gledaju sumnjičavo. Pogotovo ako je stranac", objašnjava Önay Duranöz dok vozi automobil ulicama Lohberga. Njegov poznanik Omar Chengafe na zadnjem sjedištu klima glavom u znak slaganja. Lohberg je malo zatvoreno mjesto često nepristupačno došljacima.

To nepovjerenje usko je povezano s onim što se tu, u zajednici od oko 6.000 stanovnika na periferiji Dinslakena u njemačkoj rudarskoj Ruhrskoj oblasti, dogodilo prije nekoliko godina.

Ime Lohberg je postalo iznenada poznato 2013. godine, i to kao centar selefizma i plodno tlo za militantni ekstremizam.

Prema informacijama Ureda za zaštitu Ustavnog poretka njemačke savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije, u nekoliko navrata, više od desetak mladića iz tog bivšeg rudarskog naselja krenuli su u navodni džihad kao samoproglašeni božji ratnici. Sebi su dali ime "Lohbergerska brigada" i borili se u Siriji i Iraku za front Al-Nusra, a kasnije i za tzv. „Islamsku državu". Polaznici su bili Nijemci, ali uglavnom potomci migrantskih obitelji.

Gotovo polovina stanovništva u Lohbergu vodi porijeklo izvan Njemačke, a većina ih je iz Turske.

Nakon vala emigracije na Bliski istok, veliki broj novinara iz zemlje i inozemstva stigao je u Lohberg - potaknut pitanjem kako se tako nešto moglo dogoditi u jednoj zapadno-njemačkoj provinciji - u ovom malom gradu na rubu Ruhrske oblasti s ukupno 70.000 stanovnika.

Nezaposlenost i besperspektivnost

Dinslaken Önay Duranöz (privat)

Önay Duranöz

Önay Duranöz i Omar Chengafe su tadašnji razvoj u ovom malom mjestu promatrali iz različitih perspektiva. Omar je u ranim dvadesetim i studira socijalnu pedagogiju u Dortmundu. Odrastao je u centru Dinslakena, ali dosta vremena je proveo je u Lohbergu, gdje ima prijatelje i poznanike. Sin je marokanskih roditelja i potječe iz pobožne muslimanske obitelji. Otac mu je čak bio i predstojnik jedine džamije u Dienslakenu u kojoj se, za razliku od ostalih džamija u mjestu, propovijeda na arapskom.

Duranöz, s druge strane, ima turske korijene. Ovaj socijalni radnik je u svojim kasnim tridesetima i u Lohberg je stigao kao "strano tijelo" 2011. godine, kako i sam kaže. I to usprkos činjenici da je stigao iz susjednog Duisburga. Za osam godina rada u Lohbergu postao je važna kontakt osoba za mnoge obitelji. Kao zaposlenik Njemačkog saveza za zaštitu djece njegov najvažniji zadatak je podrška mladima u Lohbergu pri prelasku iz škole u radni život.

Na trgu Johannesplatz, u centru Lohbergera, mladi su se tada svakodnevno sastajali, družili se i tako prkosili dosadi, priča Duranöz. Nijedan od njih nije imao nikakvo zaposlenje. Kada je 2005. godine došlo do zatvaranja lokalnog rudnika, posao je odjednom izgubilo nekoliko tisuća ljudi i nada u bolju budućnost je nestala.

Na tom trgu se redovno pojavljivao i Mustafa T., čovjek koji je u Lohbergu uspio oformiti ekstremističku ćeliju u roku od nekoliko mjeseci. U to vrijeme je svaki četvrti stanovnik ovog mjesta bio nezaposlen.

Mustafa T.

Student Omar Chengafe (privat)

Omar Chengafe

Önay Duranöz pamti svoj jedini direktan susret s njim. "Sjedio je tamo, a pored njega je stajalo nekoliko tinejdžera koje sam poznavao", priča on. Čuo je kako T. govori mladima da jedni prema drugima trebaju postupati s poštovanjem, te da se ljubazno odnose prema starijim osobama: "Rekao je, na primjer, da trebaju pomoći starijim ženama sa teškim vrećicama iz supermarketa." Njegov prvi dojam je tada bio pozitivan, priznaje Duranöz. "Mislio sam: Wow, momak kojeg mladi zaista slušaju i koji govore sjajne stvari."

T. dolazi iz ugledne turske obitelji iz Lohberga. Njegov otac je bio član odbora lokalne „DITIB" džamije. U ljeto 2011. godine, Mustafa T. je osnovao udrugu "Bildungsverein" („Obrazovna udruga") i iznajmio prostor u obližnjem Ledigenheimu. Tamo se susretao sa svojim sljedbenicima, kojih je bilo sve više. Iz Ureda za zaštitu Ustavnog poretka ove savezne pokrajine, za DW su potvrdili da je u grupi bilo oko 30 mladih muškaraca.

Na njihovim sastancima govorilo se o temama kao što su izolacija muslimana unutar većinskog njemačkog društva, te rastuća islamofobija, pričaju Önay Duranöz i Omar Chengafe.

Omar Chengafe je na početku nekoliko puta prisustvovao sastancima te grupe. Prvobitno je smatrao da je pozitivno što postoji nešto novo gdje mladi muslimani mogu provoditi svoje slobodno vrijeme. "Tamo su se sastajali momci koji su htjeli pobjeći s ulice. Tražili su smisao i predali se religiji", priča on. Ali ubrzo je prestao ići u "Bildungsverein". Imao je loš osjećaj: "Znaci da ovo zaista ide u vrlo pogrešnom smjeru postajali su sve jasniji".

Omar vjeruje da su ga njegovi liberalni roditelji zaštitili od Mustafe T. Međutim, mnogi drugi adolescenti su bili lak plijen. "Oni su se uklapali u shemu, bili su bez perspektive i podložni mržnji, koja se namjerno poticala."

Zakon šutnje

Omar je svoju nelagodu podijelio sa svojom vjerskom zajednicom. Odbor je saslušao njegove brige, ali nije poduzeo ništa. "Mislim da su oni samo brinuli oko toga da bi se sigurnosne službe mogle pojaviti i u njihovoj džamiji", objašnjava on.

Šutnja i izoliranost Lohberga samo su pomogli Mustafi T., koji je dugo vremena nesmetano regrutirao nove članove. Omar Chengafe je poznavao sve članove samoproglašene "Lohbergerske brigade": uključujući i Philippa B., koji se raznio u blizini iračkog grada Mosula 2015. godine i tako ubio 20 Kurda. Ili Mustafu K, kojeg su zvali Goofy. On je na društvenim mrežama postavio svoju fotografiju na kojoj, osmjehujući se, u ruci drži odsječenu glavu. Poznavao je i ostale koji su tada odjednom nestali.

Pored gore nabrojanih, još četiri mlade osobe su otišle za Siriju u jesen 2013. godine. Međutim, oni su se vratili nakon samo mjesec dana. Pod kojim okolnostima, nikada nije razjašnjeno.

"Tko još zapošljava teroriste?"

Deutschland Dinslaken-Lohberg Förderturm (picture-alliance/dpa/M. Skolimowska)

Nestankom rudnika nestala su i radna mjesta - bivše okno Lohberg

Ta četiri mladića ni danas ne žele davati izjave za medije. Dopustili su da u njihovo ime govori Önay Duranöz - čovjek koji im je pomogao nakon njihovog povratka u Njemačku.

Nekoliko tjedana nakon povratka iz Sirije, jedan od mladića je iznenada došao u Duranözov ured i zatražio pomoć. "Rekao je da samo želi voditi normalan život i raditi." Mladić je bio zabrinut da neće pronaći posao, jer se mislio da će organi sigurnosti obavijestiti svakog poslodavca o njegovoj prošlosti. "Rekao mi je: 'Tko to još zapošljava teroriste?'"

Duranöz je tada saslušao tog mladića, a kasnije i druge povratnike. Nikada nije postavljao pitanja o Siriji i nikada ih nije pitao ‚Zašto?‘, jer je bio uvjeren da mu momci zbog toga nikada ne bi ponovo došli.

Sva četvorica, kaže ova socijalni radnik, su uspjeli svom životu dati novu strukturu. Trojica su već osnovali obitelji, a svi rade.

Integracija kao odlučujući faktor

Nakon prvobitnog šoka, gradska uprava Dinslakena je ciljano stupila u kontakt s muslimanskim organizacijama, izvještava gradska službenica za socijalna pitanja Jahnke-Horstmann. "Pogotovo u Lohbergu, gdje je velik udio migranata od oko 45%, i gdje postoji nekoliko različitih muslimanskih udruga. Bilo nam je vrlo važno da rješavanju problema priđemo zajedno."

Ali student Omar Chengafe vjeruje da je potrebno još više rada i suradnje. On zahtijeva veći broj imama, koji su školovani u Njemačkoj i na propovijedaju na njemačkom. "Mnogi mladi ljudi ovdje čak i sanjaju na njemačkom. Njemački je njihov jezik, a imam koji govori njemački jezik posjeduje ključ za rad sa mladima".

Ako jezička barijera u džamijama nestane, radikalne selefije poput Mustafe T. možda će teže utjecati na adolescente. "Tužno je što su mladi i njihove sposobnosti jednostavno iznenada nestali", kaže Omar.

Život ide dalje

Deutschland Dinslaken-Lohberg Johannesplatz (picture-alliance/dpa/M. Skolimowska)

Johannesplatz - mjesto okupljanja mladih

"S naše točke gledišta, selefizam više nije važna tema u Dinslakenu", objašnjava službenica za socijalna pitanja Christa Jahnke-Horstmann. U stvari, ime Dinslaken i naziv "Lohbergerska brigada" od 2016. godine se više ne pojavljuju u godišnjim izvještajima o ustavnoj zaštiti pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija.

A Mustafa T.? Čovjek koji je sve započeo? Postoji mnogo glasina, ali ništa konkretno. T. je nestao ubrzo nakon odlaska prve grupe iz Lohberga, govore Önay Duranöz i Omar Chengafe.

Omar vjeruje da ga je vidio kako klanja u džamiji u Duisburgu prije godinu dana. "Siguran sam da je to bio on. Svoj stil je ekstremno promijenio, nosio je ‚chino' hlače, košulju kratkih rukava i bradu je podšišao na nekoliko milimetara. A prije se uvijek zalagao da je u islamu duga brada - dužnost", prisjeća se on.

Na upit Deutsche Wellea, Ured za zaštitu Ustavnog poretka nije se izjasnio na pitanja o Mustafi T.

A stanovnici Lohberga? "Spoznaja da se to dogodilo svakako je još uvijek tu, ali teško da itko govori o tome", priča Omar. Kada danas na ulici sretne jednog od četvorice povratnika, ljubazno ih pozdravi. "Oni su za mene normalna braća, kao i svi drugi."

Većina mladića iz "Lohbergerske brigade" poginula je u Siriji i Iraku. U malom naselju u kojem su odrasli, svakodnevni život se već odavno vratio. Svakodnevni život u kome se šuti i u kojem se na strance gleda sumnjičavo.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

 

Preporuka uredništva