Njemačka ljekarnica pomaže siromašnima Buenos Airesa | Priča dana | DW | 17.09.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Njemačka ljekarnica pomaže siromašnima Buenos Airesa

Villa Zagala je samo jedna od brojnih siromašnih četvrti argentinske metropole Buenos Airesa. Već i prije pandemije su se mnogi tamo osjećali napušteni. Sreća je da se mogu pouzdati u svoju "Njemicu".

Umjesto da je u Münchenu, Carina Vetye-Maler je u apotekici humanitarne pomoći u Buenos Airesu

Carina Vetye-Maler

Četvrt Villa Zagala je možda najbolje mjesto gdje se može vidjeti, kako ide nekoć ponosnim Porteñosima, stanovnicima Buenos Airesa u ovo doba gospodarske krize i pandemije. Ili bolje rekavši: kako im ne ide, jer nedostaje svega i svugdje. Na sjeverozapadu metropole živi možda oko pola milijuna ljudi natrpanih u limenim kolibama, možda tek koji kilometar udaljeni od poznate četvrti Palermo gdje je stanovao i argentinski pisac Jorge Luis Borges i groblja Recoleta, posljednjeg počivališta "Anđela siromašnih", bivše prve dame Argentine Evite Peron.

Novi anđeli siromašnih rade u Zdravstvenom centru br. 16 u Villa Zagala, makar će vjerojatno odbiti takav epitet. Na primjer Lucia Morales koja je ovdje već 17 godina tu za cijepljenje onih kojima je to potrebno, sve to "uz put", pored svog redovitog posla kao medicinska sestra kod grada. "Država, provincija i grad svakog mjeseca šalju lijekove", kaže nam. "Ali sve to niti izdaleka nije dovoljno. Siromaštvo se ovdje širi iz dana u dan, a time i broj bolesnih."

Siromašna četvrt Buenos Airesa

Samo par kilometara od znamenitosti "Pariza Latinske Amerike", Buenos Aires izgleda potpuno drugačije. Na takvom mjestu je pogotovo u doba pandemije liječnička skrb ljuto potrebna

Jedina skrb za 30.000 ljudi

Već do kraja ove godine, šest od deset Argentinaca će živjeti u siromaštvu - to je procjena Ujedinjenih naroda. To znači da će preko osam milijuna djece i mladih odrastati u siromaštvu. Srednji sloj nestaje, zbog gospodarske krize i korone je na tisuće radnika i malih poduzetnika ostalo bez posla.

Lucia Morales

Lucia Morales

To znači da više ne mogu plaćati račune i stanarinu i jedino im preostaje preseliti u neku od villas miserias, siromašnih četvrti kao što je Villa Zagala. Zdravstveni centar br. 16 je nadležan i za njih, a to je već sad oko 30.000 ljudi. Usporedbe radi, to je kao kad bi u jednom gradiću poput Koprivnice postojalo samo jedno jedino mjesto kamo mogu otići bolesni.

"Kad nas ovdje ne bi bilo, tu bi vladao potpuni kaos", kaže nam Morales. "Pacijenti od nas ne dobivaju samo lijekove koji su točno za njih, nego ih i savjetujemo i prihvaćamo ih kao ljude." Prije svega zbog korone su ljudi ovdje veoma uznemireni, već je u Villi Zagala bila velika infekcija. A čitava odgovornost za zdravlje desetaka tisuća ljudi leži na ramenima Lucije Morales. I Carine Vetye-Maler.

Kratak projekt koji se pretvorio u maraton

"Tko radi u jednoj takvoj četvrti siromašnih, taj mora biti izuzetno strpljiv. To nije sprint na 100 metara, to je ultra-maraton ili utrka na 500 kilometara", kaže njemačka apotekarka i nitko ne zna bolje nego ona. Još od 2002., nedugo nakon vrhunca gospodarske krize u Argentini, ona tu stvara projekt opskrbe lijekovima u suradnji s organizacijom "Ljekarnici bez granica".

Kad ju je čelnik organizacije u proljeće 2002. pitao, može li si zamisliti pokrenuti takav projekt u Argentini, Vetye-Maler nije morala dugo razmišljati. Ona je i njemačka i argentinska državljanka i u Argentini je odrasla. Dakle, došlo je vrijeme nešto vratiti svojoj rodnoj zemlji.

Carina Vetye-Maler sa zalihama lijekova

Carina Vetye-Maler je učinila čuda sa ograničenim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju. Ali u ovo doba korone joj ne preostaje ništa drugo nego raditi za troje ljudi.

Vetye-Maler sebe vidi kao most između Argentine i Njemačke i u rekordnom roku je stvorila apoteku u ovom zdravstvenom centru. Jest velika tek dvanaestak četvornih metara, ali s doniranim novcem kupuje lijekove koji nedostaju u zdravstvenom centru i školuje lokalno stanovništvo.

"Preko nas je ovdje po prvi put stvorena stabilna i pouzdana opskrba lijekovima", kaže La Alemana (Njemica) kako je od milja zovu u toj četvrti. Ono što je samo po sebi razumljivo u Njemačkoj, u Argentini graniči s čudom. "Osigurati dostupnost pravih lijekova je rečenica koju je lakše reći nego učiniti, jer iza toga stoji težak posao", objašnjava ljekarnica. Rješavati hitne slučajeve je još razmjerno lako, ali najveći problem je skrb za kronično oboljele.

Kako do ljuto potrebnih lijekova?

Jer u taj centar ne dolaze samo mališani koje je ujeo pas, mladi s natečenim zubom ili odrasli koje muči svrab, nego i pacijenti koji moraju redovito primati lijekove. "Imamo pacijente s dijabetesom čije su doze sad razumno podešene, imamo pacijente s previsokim tlakom koji tu mogu provjeriti krvni tlak, imamo upalu pluća koja se tretira i koja se ne pogoršava. Ali novca nikad nije dosta, a niti sad ga nema."

55-godišnjakinja živi za stanovnike svoje četvrti, svaki trenutak slobodnog vremena ulaže u ovaj projekt, a ponekad i iz svog džepa je plaćala avionske karte u vrijeme dok nije bila stalno zaposlena kod "Ljekarnika bez granica". Ali od prije pola godine je i ona došla do svojih granica.

Lockdown u Buenos Airesu ovog kolovoza

Argentina uvijek iznova proglašava potpunu zabranu kretanja, ali bolest se i dalje širi zastrašujućom brzinom

Jer 20. ožujka je Argentina proglasila potpun lockdown zbog pandemije koronavirusom. Organizacije za razvojnu pomoć su u posljednji trenutak iz čitave Latinske Amerike povukle svoje strane suradnike, ali Vetye-Maler ni tada nije razmišljala ni sekunde: ona je ostala. "Ja sam ljekarnica, volim svoj posao i svoje pacijente ne mogu ostaviti bez skrbi. Ne mogu napustiti ovaj projekt u najgorem trenutku, to jednostavno ne ide."

Od onda radi za tri osobe - možda još i više. Jer svih šest suradnica koje su pomagale u apoteci je poslala kući jer su sve one bile već umirovljenice i već im je bilo oko 80 godina, dakle sve su bile izrazito rizična skupina. Vetye-Maler je gotovo sama, tamo joj pomažu sad još samo dvije suradnice "Ljekarnika bez granica", ali ni jedna od njih nema farmaceutsko znanje.

"Samo da ostanemo zdravi"

Istovremeno je virus teško pogodio četvrt Villa Zagala. "Sredinom rujna smo imali dojam da su se baš svi zarazili. Kod testiranja je bilo oko 60% ispitanih pozitivno. I u našem zdravstvenom centru se zarazila četvrtina suradnika." Njezina humanitarna organizacija skrbi o svim obiteljima koje su bile pozitivne, ali koje moraju ostati u svojim kolibama. Njezin telefon neprestance zvoni, prima barem sedamdesetak poziva na dan. A povrh toga odlazi bolesnima kući i odnosi im lijekove.

Prosvjed kojima se traži dioba hrane

Argentincima je i prije pandemije bilo teško, sad je već neizdrživo: na tisuće ljudi se preko noći zateklo u siromaštvu i bez ikakvih prihoda.

Zapravo bi kao Njemica sad mirno mogla sjediti u nekoj pivnici na otvorenom u svom drugom gradu, Münchenu. Ali uopće ne razmišlja o tome kao alternativi: radije radi za svoje bolesnike u Buenos Airesu i po 14 sati na dan. A ne izgleda da će postati bolje: usprkos potpunoj zabrani kretanja, Argentina nikako ne uspijeva izaći na kraj s pandemijom, već je od korone umrlo više od 11.600 ljudi.

A njezin posao nije niti bezopasan: prije nekoliko dana su odmah iza ugla apoteke u okršaju od hitaca poginula četiri mladića. To nije važno, kaže apotekarka, sve dok su njezini suradnici zdravi: "Želim jedino da nitko od nas teško ne oboli ili čak umre. U nedalekoj bolnici je umro jedan djelatnik bolničke kuhinje. A još je u kolovozu on bio tu kod nas, u zdravstvenom centru."