Njemačkim povratnicima nije lako

To nije sasvim jednostavno, objašnjava obitelj Schulze koja se nakon tri i pol godine iz inozemstva vratila u Njemačku. Taj bračni par je najprije sa dvoje djece živio u Turskoj, a nakon toga dvije godine u Johannesburgu u Južnoafričkoj Republici.

Prije godinu dana obitelj Schulze se vratila u Njemačku. Poslodavac Torstena Schulzea, međunarodna tvrtka koja proizvodi pelene, za njega ima novu zadaću – ovoga puta u Njemačkoj. Obitelj bi rado ostala u Južnoafričkoj Republici, jer sve se dobro poklopilo i uigralo. Međutim, stigao je poziv, trebalo je pakirati kovčege i u Njemačkoj tražiti novi stan. Povratak za sve nije bio jednostavan.

Najteži je bio boravak u hotelu

“Najteže razdoblje bila su tri mjeseca u hotelu i neizvjesnost, gdje ćemo stanovati. Razgledali smo mnoge kuće, a imali smo i termin zbog početka škole za našu kćer Juliju. Htjeli smo izbjeći neka prijelazna rješenja”, opisuje Sonja Schulze.

U Njemačkoj je bilo ljeto. Obitelj je mjesec dana razgledavala kuće u regiji oko Euskirchena između Kölna i Bonna. “Za razliku od inozemstva, gdje smo odmah imali dadilju, ovdje toga nema”, konstatira Sonja Schulze te dodaje kako je za djecu bilo veliko mučenje i dugotrajno traženje budućeg doma: “Kada smo stigli u Njemačku vladale su velike vrućine – što je za djecu bilo grozno”.

Daleko od luksuza iz inozemstva

Na koncu su ipak našli kuću. Prije nego što se moglo započeti sa selidbom, trebalo je još dva mjeseca živjeti u hotelu. Sonja Schulze je računala da će biti poteškoća prilikom povratka i privikavanja na život u Njemačkoj, daleko od luksuznog života u inozemstvu i ponovno u svakodnevnici bez pomoći u kućanstvu, bez dadilje ili vrtlara. Sve se na kraju ipak dobro uklopilo. Osim toga, Sonja Schulze ističe: “Vrlo brzo sam primijetila da su moji korijeni u Njemačkoj i to je bilo tako i kod Torstena”.

Njezin suprug koji je završio strojarstvo klima glavom i slaže se. “Ovo mogu potvrditi na jednostavnom primjeru: vožnja autom. U Južnoafričkoj Republici vozi se lijevom stranom, ovdje na desnoj strani. Mislim da bi mi i sada trebalo nekoliko dana priviknuti se na takve okolnosti. Ovdje se vratite i vozite odmah od prvoga dana normalno, jer ste priviknuti. Tako je to i sa svim drugim stvarima”, priča Torsten Schulze.

Uspomene na zidu i sjećanja…

Novi dom krase mnoge uspomene iz Južnoafričke Republike: od drveta izrezbareni stolci sa životinjskim motivima, crvenkasti i gotovo u originalnoj veličini drveni nilski konji, na zidovima afričke maske. Kako su djeca podnijela povratak u Njemačku? Petogodišnji Vincent već se dobro uklopio. Za njega vrijedi samo sadašnjost. A što je sa Južnoafričkom Republikom? Za malog Vincenta ona je daleka prošlost i gotovo da sve više ničega ne sjeća. Njegova sedmogodišnja sestra Julia dobro se još sjeća vremena u Johannesburgu. Ona razmišlja prije svega o prijateljima: “Mislim na prijatelje i životinje… slonove, žirafe, zebre.”

A što joj se sviđa u Njemačkoj? “Da se mogu igrati na ulici”, iskrena je Julia.

… i prednosti Njemačke

I roditelji ponovno cijene život u Njemačkoj. “Naravno, tu su stari prijatelji, obitelj koja je znatno bliže, što puno znači i djeci. I dakako ako se usporedi Južnoafričku Republiku i Njemačku – tu su slobode koje čovjek uživa u Njemačkoj”, primjećuje Torsten, dok njegova supruga Sonja drži: “Recimo, osobna sloboda da se sjedne u auto i jednostavno nekamo otputuje, bez jezičnih poteškoća i da znate što vas očekuje – u tome zaista uživam.”

Kako bi se ponovno privikla na Njemačku, obitelji je trebalo pola godine. Nakon toga Sonja Schulze ponovno se pobrinula za vlastito zaposlenje. Ekonomistica po zvanju, sada stoji na raspolaganju Nijemcima i strancima, koji iz inozemstva sele u Njemačku i kojima je potrebna pomoć na primjer u potrazi za stanom ili kod postupka dobivanja radne dozvole. Od 1. ožujka Sonja Schulze je otvorila svoju vlastitu agenciju “relocation agency” koja nudi usluge za sve koji se sele.

“Prije sam radila u zdravstvenom osiguranju i vodila brigu o poduzećima koja svoje radnike šalju u inozemstvo ili kompanijama koje dovode strane radnike u Njemačku. Tu sam se po prvi put susrela s ljudima koji imaju sudbinu poput naše. Nakon toga smo prikupili sami praktična iskustva. Pomislila sam da bi na temelju svojih iskustava mogla bi otvoriti vlastitu agenciju.”

Autor: Anja Fähnle (al)

Od. ured.: A. Jung-Grimm