Njemački izvozni hit - pas tragač

I mirovanje se prvo mora naučiti: kada zagrmi naredba „miruj“ Buster mora ostati stajati. Ne sjediti, ne ležati, nego stajati. Od 15-mjesečnog mužjaka bi trebao nastati policijski pas tragač. Pored dobrog nosa, potrebna je i željezna disciplina i poslušnost.  

Buster mora još malo vježbati, to sa stajanjem. Jer u pravilu se sjedne na naredbu „miruj“. No ima vremena. „Savladat će on to, siguran sam“, kaže Gerold Günther kroz smijeh. Günther je „voditelj stručnog odjela radni psi“ i Buster je njegov „učenik“. 

Na rubu jedne šume u Mühlheimu u oblasti Rajna-Majna Buster i njegovi „kolege“ vježbaju kako bi jednog dana postali ili psi čuvari ili psi tragači. Svake godine oko 4.600 četveronožaca prođe ovu obuku i „zaposli“ se u policiji, carini ili vojsci. Jedan takav pas nakon obuke vrijedi preko 40.000 eura. Ovdje u saveznoj pokrajini Hessen nemaju vlastito uzgajalište nego podobne pse kupuju. Busterov kolega Astor je mješanac belgijskog i njemačkog ovčara i prolazi obuku za psa tragača. „Astor će kasnije biti specijaliziran ili za eksploziv, ili mobitele, novčanice, droga ali i leševe“, kaže trener  Günther. 

Kroz igru do specijalizacije

Sve počinje igrom. Trener nositelj mirisa skriva u jednu plastičnu cijev s rupicama. Pas se malo pomalo trenira da slijedi taj miris. „Psu ništa ne promakne i npr kod sredstava za podmetanje požara radi bolje nego specijalni uređaju“, kaže Günther.  Kod nešto kompliciranijih zadaća poput traženja novčanica, psi vježbaju na pravim eurima i dolarima. Koji put treneri dobivaju svježe tiskane novčanice na kojima je miri boj još intenzivan. „Pas prvo mora naučiti miris novčanice u iskonskom obliku: dakle samo papir i boja. A kasnije uči i mirise koji dolaze s vremenom i koje ostave ljudi“, kaže Günther i pokazuje na vrećicu u kojoj je 250.000 eura. Pravih, svježe pristiglih iz Središnje banke Njemačke. Doduše „prepravljenih“ za ovu priliku: novčanice su neupotrebljive jer su probušene na nekoliko mjesta. 

Izvozni hit – njemački pas

U Hessenu se od 2013. obrazuju i specijalni psi za pronalaženje droga. Psi se dosta izvoze i u južnu Ameriku a mnogi policajci iz ovog dijela svijeta ovamo dolaze kako bi se i sami naučili treningu pasa.  Troškove obuke pasa koji odlaze „na rad“ u Južnu Ameriku uglavnom preuzima Ministarstvo vanjskih poslova. Za psa je potraga, bez obzira na to u kojem dijelu svijeta se nalazio, prije svega zabava. Pas traži svoju igračku a posredno dođe i do onoga što se zapravo traži. U Frankfurtskoj crvenoj četvrti je to uglavnom novac i droga. Najvažniji je odnos između voditelja psa, dakle one službene osobe koje se cijelo vrijeme brine o psu, i njegovog „radnika“ psa. Za mnoge ovo zvuči kao posao iz snova. No policija muku muči s pomlatkom. „Mladi ne vole ovaj posao. Vi morate praktički 24 sata biti spremni na akciju, noću, vikendom. Jer pas sluša samo jednu osobu“, kaže Günther. 

I u mirovinu zajedno

Većina pasa u školi su mješanci belgijskog i njemačkog ovčara i to mješanci. I to ima svoje razloge. „Psi nisu kastrirani i možete si zamisliti kakav bi kaos nastao kada bi se odjednom ovdje našla jedna ženka“, kaže trener. Güntherova ženka Kira je izuzetak. Ona je s 10 godina u mirovini i smije na teren s vlasnikom koji objašnjava: „Veza između voditelja i radnog psa je nakon godina zajedničkog rada toliko jaka da pas i čovjek ostaju zajedno i nakon odlaska u mirovinu“.