Njemačka pošta potpuno privatizirana

Njemačka pošta prešla je dug put u razmjerno veoma kratkom vremenu: prije ravno deset godina su sva tri elementa bivšeg PTT-a - poštanska služba, poštanska banka i telekom - prevedena u status dioničkih društava, prije pet godina pošta je lansirana na burzu i eto danas, njemačka država više nema niti jednu dionicu nekadašnjeg carskog monopoliste. Ministarstvo financija prodalo je preko državne banke KfW - Kreditni zavod za obnovu - po 7,3 % dionica Telekoma i posljednjih 7,3% Pošte i za sve zajedno dobilo 5 milijardi eura. I nakon ove transakcije čuli prigovori kako je vlada ovaj novac jednostavno utucala u tekući budžet a ne, kao što je to konačno i savezni Zavod za reviziju zatražio od vlade, sa smanjivanje ukupnog državnog duga. To nije prvi puta ovoj crveno-zelenoj vladi koja je od privatizacije ubrala u proteklim godinama oko 100 milijardi eura i što se onda doista može usporediti kako kad prodate bakinu srebrninu koju je čuvala od vjenčanja da platite račun za struju za prošli mjesec. No drugo je pitanje, koliko je Deutsche Post doista srebrnina - ili točnije, koliko će to ostati.

Naime, ovog proljeća je žuti div opet javio sasvim solidan promet i zaradu - dapače, rekordnu od kako je pošta samostalna gospodarska institucija: promet je prošle godine narastao za još 7,9% na 43 milijarde i 200 milijuna eura a i dobit je lijepo narasla za 12 i pol postotka na 3,4 milijarde. Time što je njemačko tržište djelom već liberalizirano a to znači da se Deutsche Post mora boriti sa konkurencijom poput UPS-a, Federal Expressa ili grupe TNT. Ona sama je pak kupila američki DHL pa tako osvaja i tržišta svijeta:

"Mi smo broj jedan u Aziji, broj jedan u Kini, upravo smo ove godine kupili najveću dostavnu službu u Indiji. Dakle, tu očekujemo dvocifreni rast."

Direktor pošte, Klaus Zumwinkel nekako je zaboravio spomenuti i tržište Sjeverne Amerike: tamo DHL zapravo proizvodi samo gubitke ali Deutsche Post ipak nema dugova.

Zašto onda njemačka država prodaje koku koja nosi zlatna jaja? Ne na kraju zato jer je veliko pitanje, koliko će to još dugo trajati: jer krajem 2007. istječe posljednji monopol koji još ima Deutsche Post - monopol na pisma. A riječ je o golemom komadu kolača: ne što se tiče prometa, promet pismima u Njemačkoj čini još jedva trećinu od ukupnog prometa koncerna, ali kada je riječ o zaradi odnos je upravo obratan - od pisama Pošta ostvaruje preko dvije trećine svoje zarade. Načelno, i u tim okolnostima, prvi poštar Njemačke je uvjeren kako ima još prostora za zaradu:

"Naša je strategija da ono što ćemo onda izgubiti u Njemačkoj, u najmanju ruku postignemo u drugim zemljama Europe. U Europi živi 450 milijuna stanovnika, u Njemačkoj 82 milijuna dakle većina tržišta je u inozemstvu. Utoliko sam uvjeren da imamo dobru budućnost."

No postoji i nekoliko "ali": Velika Britanija je prva zemlja koja će potpuno liberalizirati tržište - pa i pismima i to će se dogoditi već krajem slijedeće godine ali jedna Francuska zapravo nije ni ozbiljno počela sa liberalizacijom. Drugo je pitanje, koliko će to koštati - manje Poštu nego čitavo društvo. Na sreću, još nitko nije izmislio kako da prenese poštanski pogon u Kinu ili Rumunjsku jer poštar treba obilaziti ulice i kuće u Njemačkoj ali je i Zumwinkel je upozorio da ako promet pošte padne za nekih 200 milijuna eura da to znači 6000 radnih mjesta manje u Njemačkoj. Druga je stvar, da li će i usluge biti održane kakve su zajamčene dok postoji monopol: da se pošta dostavlja svakog radnog dana i subotom, da cijena pošiljke bude uvijek ista bez obzira odakle i kamo se u zemlji pismo slalo... Sve su to za sada stvari koje su same po sebi razumljive - ali mnogi zaboravljaju kako su sve to tek odrednice ugovora o monopolu i tko zna kako će biti kada se tržište poštanskih usluga doista potpuno liberalizira.