1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nijemac na grčkom tronu

Marc von Lüpke-Schwarz/Nenad Kreizer2. srpnja 2013

Prvi kralj na tronu novoosnovane kraljevine Grčke u 19. stoljeću bio je jedan njemački princ. Otto von Wittelsbach je htio u potpunosti reformirati tu balkansku zemlju, ali mu to nije pošlo za rukom.

https://p.dw.com/p/18zBZ
Kralj Otto
Kralj OttoFoto: picture-alliance/akg-images

Mladom Ottu von Wittelsbachu se prvo činilo da mu se osmjehnula sreća. Sa 16 godina bavarski plemić je postao prvom kraljem u modernoj povijesti Grčke. U prosincu 1832. Otto se oprostio od svoje domovine Bavarske i Münchena i s preko 3.000 vojnika, državnih službenika i intelektualaca se upustio u pustolovinu izgradnje civilnog društva na jugu Europe.

Kralj iz njemačkog uvoza

Mladom kralju baš i nisu zavidjeli. Prije nego što je odluka pala na bavarskog princa, novu grčku krunu su već odbila dva kandidata. Nije ni čudo. 1821. Grci su se digli protiv osmanskih okupatora a u romantičnom nastupu oduševljenja kolijevkom civilizacije u pomoć im je pohrlila čitava prosvijećena Europa. Na kraju krajeva, kolijevku europske civilizacije je trebalo osloboditi od osmanskog jarma. Članovi tzv. Udruge grčkih prijatelja, koju su činili brojni europski intelektualci i političari, posebno su se angažirali u podršci grčkom ustanku. Jedan od velikih prijatelja Grčke bio je i bavarski kralj Ludwig I, otac Otta koji je osim vojske u Grčku na kraju poslao i svog sina. Na kraju su pobjedi Grka ipak više kumovali engleska i francuska mornarica nego bavarski vojnici i novac. Nakon odlaska Osmanlija Grčka je međutim pala u kaotičnu fazu sukoba različitih grupacija koje je ustanak doveo na površinu. Ideja "Prijatelja Grčke" je bila da jedan "uvozni" kralj sredi situaciju.

Reforma ruralne Grčke

Mladi Otto je puna dva mjeseca nakon što je krenuo iz Münchena u veljači 1833. stupio na grčko tlo. Ono što je mladog kralja dočekalo u novoj kraljevini nije nimalo nalikovalo romantičnim predodžbama Europljana o antičkoj Grčkoj. Sjaj Atene se odavno ugasio a Grčka nije bila ništa više nego skupina ruralnih oblasti, zaostalih za pojmove tadašnjih žitelja zapadne Europe. No to Otta nije obeshrabrilo. Ponesen oduševljenjem građana Grčke, Otto je krenuo u reformiranje zaostalog grčkog društva. Njegov otac mu je pomogao slanjem nekih od svojih najboljih državnih službenika poput ministra financija Josepha von Armansperga poznatog po svojoj strogoj politici štednje. Pravosuđe, financije, obrazovanje i vojska - mladi Otto na čelu bavarskih službenika krenuo je u reformu svih pora društva. Već 1837. u Ateni je osnovano prvo sveučilište u novovjekoj Grčkoj. U mnogim dijelovima današnje Grčke su još vidljivi tragovi "vladavine Teutonaca". Zgrada u kojoj dan danas zasjeda grčki parlament i pred kojom se često prosvjeduje protiv Nijemaca, djelo je bavarskog arhitekta Lea von Klenzea.

Kralj Otto Grčki
Kralj Otto Grčki

Ostalo je pivo

No Bavarci su se pobrinuli i za to da se i pivo u Grčkoj proizvodi po njemačkom pravilniku o čistoći piva koji potječe iz 16. stoljeća. Pivovare su počele nicati kao gljive poslije kiše i pivo je uskoro steklo i veliku popularnost među samim Grcima. No ono što se Grcima baš nije sviđalo je bila činjenica da su Bavarci u Grčkoj bili protežirani i znatno bolje plaćeni za iste poslove nego Grci.

Grčki kralj Otto se mučio s drugim problemima: prazne državne blagajne i razbojničke grupe koje su još uvijek harale planinama s kojima Ottovi vojnici nikako da iziđu na kraj. Mladi kralj je imao velikih problema svoju novu kraljevinu držati pod kontrolom. Kaos u Grčkoj jedva su u domovini dočekali oni koji su od samog početka bili protiv slanja neiskusnog Otta na čelo države koja bi bila izazov i mnogo iskusnijim državnicima. Pjesnik Heinrich Heine je čak napisao i pjesmu u kojoj se izruguje "tatinom sinčiću" Ottu. Vladavinu bavarskog kralja nasilno je prekinuo ustanak 1864. Vladar je u posljednjem trenutku izbjegao linč i pobjegao - u Bavarsku. No grčki kralj se i u egzilu na bavarskom dvoru htio osjećati kao vladar balkanske zemlje. Zato je uzvanike primao u grčkoj narodnoj nošnji a od ranog poslijepodneva na dvoru se smjelo govoriti samo grčki. Tragikomična figura grčkog kralja Otta okončana je 1867. kada je nesuđeni vladar, kako bilježe kronike, "umro u dubokoj tuzi". Njegove posljednje riječi su navodno bile: "Moja Grčka, moja ljubljena Grčka". Iako kratkotrajna vladavina bavarskog kralja nije ostavila dubljeg traga na grčko društvo i zakonodavstvo, jedan zakon iz tog vremena je u Grčkoj još uvijek na snazi: njemački zakon o čistoći piva.

Ottov bijeg iz Grčke
Ottov bijeg iz Grčke