Neurotik, špijun i genijalac - Heinrich von Kleist

Heinrich von Kleist svojim je ekscentričnim načinom života, svojim nastupima i postupcima uvelike provocirao i iritirao svoje suvremenike. Genijalac koji je navodno sve i svakog uspio prevariti kad god bi mu se za to pružila prilika, tijekom svog kratkog životnog vijeka stvorio je literarna djela koja su ga posthumno učinila jednim od najvećih njemačkih pjesnika i pisaca uopće.

Von Kleist je rođen u jednoj dobrostojećoj pruskoj obitelji u kojoj se većina muških članova proslavila svojim izuzetnim vojnim karijerama i uspjesima. Kao što je to obiteljska tradicija od njega i zahtijevala Heinrich von Kleist odmah je nakon prve pričesti pristupio vojsci i ovdje započeo svoju izobrazbu. No, to nije dugo potrajalo. Nakon što je sam, u pauzama vojnih vježbi, dotjerao svoje vladanje klarinetom gotovo do savršenstva, zatražio je da ga otpuste. Obitelj je bila šokirana; nitko nije mogao razumjeti da on samo tako odbacuje ne samo sigurno radno mjesto već s njime povezane društvene i ine privilegije. Nakon kratkog vremena kojeg je potom proveo na Sveučilištu u Frankfurtu na Odri studirajući pravo, von Kleist je konačno pronašao, kako je kasnije pisao, “ sebe i svoj pravi poziv” – literaturu i pisanje.

"Ne trebam nikoga i ništa, samo samoga sebe..."

Kako će kasnije zapisati mnogi njegovi prijatelji i članovi obitelji, čitao je kao opsjednut Schillera i Wielanda kao i mnoštvo popularnih filozofa onog vremena. I, u pratnji svoje sestre Ulrike, krenuo je na putovanja na kojima će više ili manje provesti i ostatak svog života. Dresden, Strasbourg te prije svega Pariz – gdje najviše vremena provodi u Louvreu i susretima s poznatima. Jedan od njih, njemački filozof Immanuel Kant, ostavio je na njega posebno dubok dojam. Susret s njime kod mladog pjesnika izazvao je prvu duboku životnu krizu uslijed koje se preselio u Švicarsku i ovdje u Alpama živio neko vrijeme u potpunoj izolaciji i samoći. "Više mi ništa ne treba. Nikog ne vidim i ne čujem, ne čitam novine, a niti knjige. Ne trebam ništa osim samoga sebe“, zapisao je ovih dana. U Švicarskoj je u ovom razdoblju nastala i njegova prva drama „Obitelj Schroffenstein“ kao i početak jednog od njegovih najpoznatijih radova uopće "Razbijeni vrč“.

Napoleonov špijun?

Međutim, život u samoći ipak nije dugo trajao. Tjeran unutarnjim nemirom, u slijedećim godinama ponovno putuje po gotovo cijeloj Europi. U ovom razdoblju doživljava i prve psihotične napade, halucinacije i potpune psihičke slomove a tijekom kriza spaljuje i veliki broj svojih rukopisa. Koliko su bolne i duboke te krize doista bile svjedoči i njegov postupak pisanja molbi pruskoj vojci da ga ponovno prime u svoje redove.

1805. godine je konačno primljen, odlazi u Königsberg, gdje provodi i cijelo vrijeme tijekom rata Prusije s Napoleonom. Nakon poraza pruske vojske, von Kleist je uhićen i osumnjičen za špijunažu. Usprkos njegovim navodima da je nevin, u zatvoru provodi više od godinu dana, ali u tom vremenu ponovno i piše - ovdje nastaju "Amfitron“ i "Penthesilea“.

Samoubojstva na jezeru Wannsee

Po izlasku iz zatvora i nakon definitivnog otpuštanja iz vojske Heinrich von Kleist ponovno pokušava naći svoje mjesto u društvu i afirmirati se kao pjesnik i pisac.
To mu, na žalost, ne polazi za rukom. Nakon niza neuspjeha s izdavačkim kućama, problemima sa službama zaduženima za cenzuru kao i neuspjehom kod publike prilikom čitanja nekih od njegovih drama, 1811. godine se von Kleist nalazi na kraju snaga. Slomljen i očajan, zajedno s prijateljicom, neizlječivo bolesnom Henriettom Vogel, Heinrich von Kleist 21.11.1811. godine odlazi na malo berlinsko jezero Wannsee, gdje hicem iz pištolja prvo ubija prijateljicu, a malo kasnije i sebe.

Autor: Heike Mund / žt

Odg.ur.: A. Šubić