"Ne prilazi mi preblizu" - privatna sfera u opasnosti

"Mislim da mi je trenutno potreban mali odmak", kaže Christina svojoj majci, rođenoj Meksikanki. No majka kćer privlači sebi i kaže strogo: "Između nas nema nikakvog odmaka!". Ova scena iz američke komedije "Spanglish" plastično pokazuje kolike su razlike između pojedinih kultura kad je u pitanju poimanje privatne sfere. I pokazuje koliku vrijednost čuvanje svog vlastitog prostora, u kojem se razvija svaka pojedinka, uživa u zapadnim kulturama.

Kulture kontakata protiv kultura odmaka

No svaka kultura gaji posebna pravila kad je u pitanju definiranje privatne sfere. Znanstvenici tu kulture dijele na tzv. kulture kontakata, u kojima je u prvom planu zajedništvo i kulture odmaka, u kojima najvažniju ulogu igra pojedinac. Nizozemski socijalni pedagog Geert Hofstede već desetljećima istražuje razlike u poimanjima privatne sfere u pojedinim kulturama. I on je pritom došao do zaključka da je razvoju individualnosti i pojačanom potrebom za privatnom sferom doprinijelo materijalno bogatstvo. Pritom se može reći: što je veće bogatstvo, to je veća potreba za privatnom sferom.

No podjele se mogu definirati i prema podnebljima iz kojeg pojedinac dolazi. Tako u tzv. kulture kontakata spadaju arapski, latinsko američki kao i kulturni krug južne Europe. Izrazita "kultura odmaka" je, kako smatra Hofstede, podneblje sjeverne Europe gdje se tjelesni kontakt svodi na nužni minimum. To sociolozi zovu "razdaljina ugode" koju sjeverni Europljani trebaju kako bi se osjećali dobro.

Useljenici u kulturnoj borbi

Kada se te dvije kulture ljudske blizine ili ne-blizine sraze, dolazi do nesporazuma. To na svojoj koži posebno osjećaju građani Njemačke stranog porijekla, velikom većinom došljaci iz drugih kulturnih podneblja. Iranac Eskander Abadi također smatra da prisnost ima veze s materijalnom pozadinom. "Nas dvanaestoro braće je dijelilo dvije male sobe. Tu baš i nije bilo mnogo prostora za nekakvo izoliranje ili povlačenje", sjeća se Abadi svog djetinjstva u Iranu. U Njemačkoj se stanje promijenilo, tu je svatko prije ili kasnije imao svoju sobu i dovoljno prostora.

Kineskinja Lin Fu, koja je u Njemačku došla prije 13 godina, razlike u kulturama primjećuje kod svoje šestogodišnje kćerke koja je rođena u Njemačkoj. "Ona je sama napravila ploču s natpisom 'Molim kucati' i objesila ju na svoja vrata. Tako nešto bi u Kini bilo nezamislivo", kaže Fu. No ona ovakav razvoj smatra i zanimljivim. Zanimljivim ovakav razvoj smatra i Hofstede koji govori o procesu tri generacije. "Prva generacije je neke vrijednosti stekla u domovini i zadržava ih cijeli život. Druga generacija doživljava dva svijeta: jedan u školi a drugi kod kuće i pritom se često gubi. Treća generacija je u potpunosti prilagođena novoj sredini iako od strane obitelji još uvijek dolaze neki elementi tradicije", kaže Hofstede.

Privatna sfera i biznis

No jedno je privatna sfera u obiteljskom okružju a drugo kad su u pitanju odnosi s poslovnim partnerima. Predavač retorike Alexander Groth, koji se veći dio godine nalazi na putu po cijelom svijetu, redovito na vlastitoj koži osjeća razlike kulturnog shvaćanja privatne sfere. "Uzmimo na primjer muškarce u Argentini. Oni vam se vole unositi u lice i stalno vas dodirivati. Za nekoga sa sjevera Europe je to jako neugodno", kaže Groth. No Argentinski muškarci nisu ništa u usporedbi s onima u Indiji. "Zamislite si situaciju u kojoj Vas jedan indijski poslovni partner pozove na večeru i pritom vas cijelo vrijeme drži za ruku. Prosječnog Europljanina tu oblije hladan znoj", objašnjava Groth.

Stoga i ne čudi da su tečajevi za menadžere koji se bave kulturnim razlikama dobro posjećeni. Pritom znanstvenici još uvijek nisu precizno definirali pojam privatne sfere. Nedavno je američka znanstvenica Julie C. Inness jednostavno zaključila kako je "privatna sfera" jedan "prilično kaotični svijet".